Exodus 4

Bosnian

← Chapter 3 Jump to: Chapter 5 →

1A Mojsije uzvrati: „Ali mi oni neće vjerovati niti će me slušati, nego će reći, ‘Gospod ti se nije ukazao!’”

2Tad ga Gospod upita: „Što imaš u svojoj ruci?” A Mojsije odvrati: „Štap!”

3Tad On reče: „Baci ga na zemlju!” On ga baci na zemlju i štap se pretvori u zmiju, te Mojsije pobježe pred njom.

4Ali Gospod reče Mojsiju: „Ruku svoju pruži i uhvati je za rep!” Tad on pruži ruku i uhvati je i zmija se pretvori u štap u njegovoj ruci.

5„Zato će morati vjerovati da ti se ukazao Gospod, Bog njihovih očeva, Bog Abrahamov, Bog Isakov i Bog Jakovov.”

6I Gospod nastavi govoriti: „Ruku svoju uvuci u njedra!” I on stavi ruku u svoja njedra. Kada je izvukao, gle, ruka mu bijela poput snijega.

7I Gospod mu ponovo naredi: „Stavi opet ruku u njedra!” I on ponovo uvuče ruku u njedra i kada je izvuče, gle, bila je kao i ostali dijelovi tijela.

8„Ako ne povjeruju i ne počuju poruku prvoga znaka, onda će vjerovati poruci drugoga znaka.

9Ako pak ne povjeruju u ova dva znaka i ne počuju tvoga glasa, onda zahvati vode iz Nila i prospi je na suhu zemlju; tako će voda koju si zahvatio iz Nila na zemlji suhoj krv postati.”

10Ali Mojsije reče Gospodu: „Ah Gospode, ja nisam čovjek rječit; nikada nisam ni bio pa nisam ni sada, ni otkad si ti sa slugom svojim govorio. Jer imam usta troma i jezik težak!”

11Tad mu Gospod odvrati: „Ko je stvorio čovjeku usta? Ko ga čini nijemim ili gluhim, slijepim ili mu poklanja vid? Zar to nisam Ja, Gospod?

12Te kreni sada, Ja ću biti uz usta tvoja i naučit ću te šta trebaš reći!”

13Tad Mojsije zamoli: „Molim te Gospode, pošalji nekoga drugog”

14Tad se Gospod silno rasrdi na Mojsija pa reče: „Zar ja ne znam da tvoj brat Aron, Levijac, umije lijepo govoriti? I gle, on ti ide ususret i kada te vidi, od srca će se obradovati.

15Njemu ćeš govoriti i riječi ćeš mu stavljati u usta; tako ću biti uz usta tvoja i njegova i podučavati vas šta vam je činiti.

16Neka on umjesto tebe govori narodu i neka bude glas tvoj, a ti ćeš njemu umjesto Boga biti.

17I štap svoj uzmi u ruke i njime pokazuj znamenja.”

18Tad se Mojsije vrati Jitru, puncu svome, te reče: „Pusti me da se vratim braći u Egipat da vidim jesu li živi!” A Jitro mu odvrati: „Idi, neka je mir s tobom!”

19A Gospod reče Mojsiju u Midjanu: „Vrati se u Egipat jer su pomrli svi ljudi koji ti htjedoše život uzeti!”

20Tako Mojsije uzme ženu svoju i sinove, uzjaše ih na magarca i otputova u zemlju Egipat. I Mojsije u ruke uze štap Božiji.

21I Gospod reče Mojsiju: „Kada stigneš u Egipat, dobro pazi na to da pred faraonom učiniš sva čuda koja sam ti položio u ruke. A Ja ću mu srce skameniti, tako da ne pusti narod tvoj.

22Tada reci faraonu: ‘Ovako kaže Gospod: Izrael je Moj prvorođeni sin,

23zato ti poručujem, pusti sina Moga da ide kako bi Mi služio, ako se pak usprotiviš tome, gle, pogubit ću tvoga prvorođenog sina!’”

24I kad se Mojsije zaustavi da prenoći dogodi se to da Gospod stane pred njega i htjede da ga ubije.

25Tad Sipora uze oštar kamen, obreza sina svoga i kožicu Mojsiju baci pred noge i reče: „Zaista si mi krvav muž!”

26Tad ga On pusti. Ona je pak zbog obrezivanja rekla „krvav muž”.

27I Gospod reče Aronu: „Idi u pustinju i sretni Mojsija!” On ode i sretne ga kod brda Božijeg te ga poljubi.

28I Mojsije kaza Aronu sve riječi Gospodnje koje je poslao i sva znamenja za koja mu je naredio da ih pokazuje.

29Tad pođu Mojsije i Aron i skupe sve starješine Izraelovih sinova.

30I Aron je govorio sve što je Gospod kazao Mojsiju, a Mojsije je činio čuda pred očima naroda.

31Tad narod povjerova. I kada su čuli da se Gospod zauzeo za Izraelove sinove i da je vidio njihove jade, tad padoše ničice i moliše se.

← Chapter 3 Jump to: Chapter 5 →