2 Kings 6

Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)

← Chapter 5 Jump to: Chapter 7 →

1A sinovi proročki rekli su Elizeju: “Gle sad, pretijesno nam je ovo mjesto gdje mi živimo s tobom.

2Dopusti nam, molimo te, da odemo do Jordana, pa da ondje svaki uzme po jednu gredu te nam dopusti da si ondje napravimo mjesto gdje možemo živjeti.” A on je odgovorio: “Idite.”

3Nato je jedan rekao: “Hajde, molim te, pođi sa svojim slugama.” A on je odgovorio: “Ići ću i ja.”

4Tako je pošao s njima. A kad su stigli do Jordana počeli su sjeći drva.

5A dok je jedan bio sjekao gredu, željezni dio sjekire pao mu je u vodu te je povikao i rekao: “Jao, gospodaru! Zato što je ova bila posuđena!”

6Nato je čovjek Božji upitao: “Gdje je to palo?” I ovaj mu je pokazao mjesto. Tada je on odsjekao jedan prut te ga bacio onamo; i željezo je isplivalo.

7Stoga je rekao: “Izvadi si to!” I ovaj je ispružio ruku svoju i uzeo to.

8Tada je kralj Sirijski ratovao protiv Izraela. I posavjetovao se sa svojim slugama govoreći: “Na tom i tom mjestu bit će moj tabor.”

9A čovjek Božji je poručio Izraelovom kralju govoreći: “Čuvaj se da ne prijeđeš na takvo mjesto jer onamo su sišli Sirijci.”

10I kralj Izraelov je poslao ljude na mjesto za koje mu je rekao čovjek Božji i upozorio ga te se on tamo čuvao; ne samo jednom ni dvaput.

11Stoga se srce sirijskog kralja uznemirilo zbog toga pa je on dozvao sluge svoje i rekao im: “Zar mi nećete pokazati tko je od nas za kralja Izraelovog?

12Nato je jedan od slugu njegovih rekao: “Nitko, gospodaru moj, kralju; nego Elizej, prorok koji je u Izraelu, govori Izraelovom kralju riječi koje si ti izgovorio u svojoj spavaćoj sobi.”

13Tada je rekao: “Idite i izvidite gdje je, pa da pošaljem da ga uhvate.” I bilo mu je dojavljeno govoreći: “Evo, u Dotanu je.”

14Stoga je on poslao onamo konje i bojna kola i veliku vojsku. I stigli su noću te opkolili grad.

15A kad je sluga čovjeka Božjeg rano ustao te izašao, gle: vojska s konjima i bojnim kolima opkolila je grad. Nato ga je njegov sluga upitao: “Jao, gospodaru moj, što nam je činiti?”

16A on je odgovorio: “Ne boj se, jer je više onih koji su s nama nego onih koji su s njima.”

17Tada se Elizej pomolio i rekao: “GOSPODE, molim te, otvori mu oči da vidi!” I GOSPOD je otvorio oči momku i on je progledao. I gle, gora je bila ispunjena konjima i ognjenim kolima sve uokolo Elizeja.

18I kad su oni sišli do njega, Elizej se pomolio GOSPODU te rekao: “Udari, molim te, ove ljude sljepoćom!” I on ih je udario sljepoćom po riječi Elizejevoj.

19Zatim im je Elizej rekao: “Nije ovo taj put niti je ovo taj grad. Slijedite me i ja ću vas odvesti čovjeku koga tražite.” Ali ih je odveo u Samariju.

20I dogodilo se, kad su ulazili u Samariju da je Elizej rekao: “GOSPODE, otvori oči ovim ljudima da progledaju.” I GOSPOD im je otvorio oči te su vidjeli; i gle bili su usred Samarije.

21A kralj Izraelov, kad ih je vidio, upitao je Elizeja: “Oče moj, zar da ih pobijem? Zar da ih pobijem?”

22A on je odgovorio: “Nemoj ih pobiti. Zar bi ti pobio one koje si zarobio mačem svojim i lukom svojim? Stavi kruha i vode pred njih, neka jedu i piju i neka idu svome gospodaru.”

23I pripremio im je puno hrane. I kad su se najeli i napili, otpustio ih je te su otišli svome gospodaru. Tako sirijske čete nisu više dolazile u zemlju Izraelovu.

24I dogodilo se nakon toga da je sirijski kralj Benhadad skupio svu svoju vojsku i uzašao te opkolio Samariju.

25I nastala je velika glad u Samariji: I gle, držali su je opkoljenu sve dok se magareća glava nije prodavala za osamdeset srebrnjaka, a četvrtina kaba golubinjeg izmeta za pet srebrnjaka.

26I dok je kralj Izraelov prolazio po zidinama, neka mu je žena doviknula govoreći: “Pomozi, gospodaru moj, kralju!”

27Nato je on rekao: “Ako ti GOSPOD ne pomogne, odakle ću ti ja pomoći? Zar s gumna ili iz tijeska?”

28Zatim ju je kralj upitao: “Što ti je?” Nato je ona odgovorila: “Ova mi je žena rekla: ‘Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a sutra ćemo pojesti moga sina!’

29I skuhale smo moga sina i pojele ga. A sljedećeg dana, ja sam njoj rekla: ‘Daj svoga sina da ga pojedemo.’ A ona je sakrila svoga sina.”

30I dogodilo se, kad je kralj čuo riječi te žene, da je razderao svoju odjeću. I prolazio je po zidinama, a narod ga je gledao; i gle, nosio je kostrijet ispod, na tijelu svome.

31Tada je rekao: “Neka mi Bog tako učini i još više, ako glava Elizeja, sina Šafatova, ostane danas na njemu!”

32A Elizej je sjedio u svojoj kući i starješine su sjedile s njim. I kralj je pred sobom poslao čovjeka, ali prije nego je glasnik došao k njemu, rekao je on starješinama: “Vidite li da je onaj sin ubojičin poslao da mi skinu glavu? Pazite, kad glasnik dođe, zatvorite vrata i čvrsto ga držite kod vrata. Nije li to zvuk koraka njegova gospodara za njim?”

33I dok je još s njima razgovarao, gle, glasnik je sišao k njemu i rekao: “Gle, ovo zlo je od GOSPODA, zar da još uvijek čekam na GOSPODA?”

← Chapter 5 Jump to: Chapter 7 →