bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
/
2 Kings 7
2 Kings 7
Croatian BKJ 2011 (Biblija Kralja Jakova)
← Chapter 6
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 8 →
1
Tada je Elizej rekao: “Čujte riječ GOSPODNJU! Ovako govori GOSPOD: ‘Sutra će se u ovo doba na gradskim vratima Samarije prodavati mjera finoga brašna za šekel, a dvije mjere ječma za šekel.’ ”
2
Nato je gospodar o čiju se ruku kralj oslanjao progovorio čovjeku Božjemu te upitao: “Gle, i kad bi GOSPOD načinio okna na nebu, bi li nešto takvo moglo biti?” A on je odgovorio: “Evo, vidjet ćeš to svojim očima, ali od toga nećeš jesti.”
3
A na ulazu u gradska vrata bila su četiri gubavca. I rekli su oni jedan drugome: “Zašto da mi sjedimo ovdje sve dok ne umremo?
4
Ako kažemo: ‘Ući ćemo u grad’, pa glad je u gradu te ćemo ondje umrijeti; a ako još ostanemo stajati ovdje, također ćemo umrijeti. Stoga sada hajdemo pa upadnimo u sirijsku vojsku: ako nas ostave na životu, živjet ćemo; a ako nas ubiju, samo ćemo umrijeti!”
5
I ustali su u sumrak i krenuli u sirijski tabor. I kad su stigli do ruba sirijskog tabora, gle: ondje nije bilo nikoga.
6
Jer je Gospodin učinio da je vojska sirijska čula buku bojnih kola i buku konja, i to buku velike vojske. I rekli su jedan drugome: “Evo, kralj Izraelov unajmio je protiv nas kraljeve hetitske i kraljeve egipatske da krenu na nas.”
7
Zato su se digli i pobjegli u sumraku: i ostavili su svoje šatore i svoje konje i svoje magarce, baš sav tabor kakav je on bio. I pobjegli su radi svojih života.
8
A kad su ti gubavci došli do ruba tabora, ušli su u jedan šator pa su se najeli i napili. Zatim su odande odnijeli srebro i zlato i odjeću pa otišli i sakrili to. Tada su se vratili te ušli u drugi šator, i odnijeli i odande pa otišli i sakrili to.
9
Tada su rekli jedan drugome: “Ne radimo dobro. Ovaj dan je dan dobrih vijesti, a mi šutimo. Ako li čekamo sve do jutarnjeg svjetla, nekakvo zlo će se na nas svaliti. Stoga sada pođimo da dojavimo kraljevu dvoru.”
10
Tako su došli i pozvali gradskog vratara pa im ispričali govoreći: “Došli smo u sirijski tabor, i gle, ondje nije bilo nijednog čovjeka ni ljudskoga glasa; samo privezani konji i privezani magarci, a šatori onakvi kakvi su bili.”
11
Zatim je dozvao vratare i oni su to dojavili unutar kraljeva dvora.
12
A kralj je ustao u noći i rekao svojim slugama: “Ja ću vam sada objasniti što su nam učinili Sirijci. Oni znaju da smo gladni, stoga su izašli iz tabora da se sakriju u polju, govoreći: ‘Kad izađu iz grada, pohvatat ćemo ih žive i ući u grad.’ ”
13
A jedan od njegovih slugu je odgovorio i rekao: “Neka neki uzmu, molim te, pet od preostalih konja što su ostali u gradu. (Gle, oni su kao sve mnoštvo Izraelovo koje je u njemu preostali: gle, kažem, oni su baš kao i sve mnoštvo Izraelovo koje je uništeno). Pošaljimo ih pa ćemo vidjeti.”
14
Stoga su uzeli dva konja za bojna kola te ih je kralj poslao za sirijskom vojskom govoreći: “Idite i vidite!”
15
I išli su za njima sve do Jordana; i evo, sav put bio je pun odjeće i posuđa koje su Sirijci pobacali u svojoj žurbi. I glasnici su se vratili i dojavili kralju.
16
Zatim je narod izašao i počeo pljačkati sirijske šatore. Tako je jedna mjera finoga brašna bila prodavana za šekel i dvije mjere ječma za šekel, prema riječi GOSPODNJOJ.
17
A kralj je odredio na gradska vrata onoga gospodara na čiju se ruku oslanjao; a narod ga je izgazio na gradskim vratima i on je umro, kao što je rekao Božji čovjek koji je govorio kad je kralj bio sišao k njemu.
18
I dogodilo se kako je čovjek Božji bio rekao kralju govoreći: “Sutra u ovo doba na gradskim vratima Samarije bit će dvije mjere ječma za šekel i mjera finoga brašna za šekel.”
19
A taj je gospodar progovorio čovjeku Božjem i upitao: “Sada, gle, i kad bi GOSPOD načinio okna na nebu, bi li nešto takvo moglo biti?” A on je odgovorio: “Gle, vidjet ćeš to svojim očima, ali od toga nećeš jesti.”
20
I tako mu je ispalo: jer ga je narod izgazio na gradskim vratima te je umro.
← Chapter 6
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 8 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25