bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
/
Job 14
Job 14
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
← Chapter 13
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 15 →
1
čovjek, od žene rođen, kratka je života, sit briga;
2
procvate kao cvijet, uvene, bježi kao sjena i ne ostaje.
3
I na takve otvaraš svoje oči? I mene još vodiš na sud sa sobom?
4
Tko bi mogao iz kruga nečistih doći čist? Nitko!
5
Pa kad su točno izmjereni njegovi dani, i broj njegovih mjeseca u tebe je; kad si mu postavio granice preko kojih ne može prijeći,
6
onda se odvrati od njega, da počine, dok se ne obraduje svom danu kao nadničar!
7
Jer za drvo ima nadanja; ako se i posiječe, opet će potjerati, i ne će biti bez mladica.
8
Ako i ostari u zemlji njegovo korijenje, i u prahu izumre njegov panj,
9
ima li samo vlage, opet propupa i pusti grane kao mlada biljka.
10
A umre čovjek, i nema ga više; premine čovjek, gdje će tada?
11
Oteče voda iz mora, rijeka opadne i usahne!
12
čovjek kad legne, ne diže se više; dok nestane neba, nitko se više ne probudi; iz svojega sna ne prene se nitko.
13
O, da me hoćeš u podzemnom svijetu sakriti i skloniti me dok se ne slegne tvoj gnjev; i da mi daš rok i onda me se spomeneš!
14
Je li umro čovjek, hoće li opet živjeti? Sve dane svoje službe čekao bih dok mi dođe izmjena.
15
Ti me pozovi i ja ću se odazvati; djelo svojih ruku neka ti požanju!
16
Jer tada ćeš brojiti moje korake. Nemoj na moj grijeh onda paziti!
17
Zapečaćen bi u vreći moj prijestup, ti bi mi oprostio moju krivnju.
18
Ali kao što gora padne i raspadne se, i kao što se stijena odvali s mjesta;
19
kao što voda rastire kamenje, i povodanj odnosi zemaljski prah, tako ti čovječju nadu obraćaš u ništa,
20
činiš jednako silu na njemu, i on odlazi; iznakaziš mu lice, onda ga otpustiš.
21
Jesu li njegova djeca u časti, on ne zna za to; jesu li u sramoti, on ne pazi na njih.
22
On samo osjeća muku svog tijela i duša njegova u njemu tuguje.
← Chapter 13
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 15 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42