bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
/
Job 2
Job 2
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
← Chapter 1
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 3 →
1
A dogodi se jednoga dana da dođoše sinovi Božji i stupiše pred Gospodina. I Sotona se pojavi među njima i stupi pred Gospodina.
2
I Gospodin upita Sotonu: “Odakle dolaziš?” Sotona odgovori Gospodinu: “Prošao sam zemljom i putovao po njoj.”
3
Tada reče Gospodin Sotoni: “Jesi li opazio i mojega slugu Joba? Nema takva čovjeka na zemlji. Pošten je i pravedan, boji se Boga i kloni se zla. I premda si me nagovorio da mu naškodim ni zbog čega, još je uvijek utvrđen u svojoj pobožnosti.”
4
Sotona odvrati Gospodinu: “Kožu za kožu. Sve što ima čovjek daje za svoj život.
5
Ali pruži samo jednom svoju ruku i dotakni se njegovih kostiju i mesa, ne će li otvoreno ustati protiv tebe!”
6
Tada reče Gospodin Sotoni: “Dobro, neka ti je on u vlasti. Samo mu moraš poštedjeti život!”
7
I Sotona ostavi Gospodina i udari Joba zlim prištem od pete do tjemena.
8
A on uze crijep da se njime struže; pritom je sjedio na smetlištu.
9
Tada ga prekori njegova žena: “Držiš li se još uvijek tvrdo svoje pobožnosti? Odreci se Boga pa umri!”
10
A on joj odgovori: “Kao luđakinja brbljaš. Dobro smo primali od Boga, a zla zašto da ne primamo?” Kraj svega toga ne sagriješi Job svojim usnama.
11
Kada tri Jobova prijatelja čuše za svu nesreću što se bila svalila na nj, dođoše svaki iz svojega mjesta: Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama. Oni se dogovoriše da mu iskažu svoju sućut i da ga utješe.
12
A kad izdaleka podigoše oči i ne prepoznaše ga, pročeše glasno plakati, razderaše svoje haljine i posuše se prahom po glavi bacajući ga uvis.
13
I sjedili su kod njega na zemlji sedam dana i sedam noći, a da ne progovoriše ni riječi jer vidješe da je njegova bol vrlo velika.
← Chapter 1
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 3 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42