bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
/
Job 30
Job 30
Croatian Bible GKS 2010 - (Šarić) Version
← Chapter 29
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 31 →
1
A sada me ljudi ismijavaju, oni koji su danima mlađi od mene, čije ovce ne bih bio stavio sa psima svojega stada.
2
A na što bi mi i bila snaga njihovih ruku? Sav im je mozak ispijen.
3
Od oskudice i gladi istrošeni su, jer glođu suhu zemlju; pusta pustinja je njihova mati.
4
Oni beru lobodu po pustarama i smrekovo korijenje za hranu.
5
Iz naroda ih izgone, viču na njih kao na lupeže.
6
Po stražnjim uvalama moraju stanovati, po jamama u zemlji i u klisurama.
7
Riču po grmovima, skupljaju se među trnjem.
8
Trulo smeće, gadan skot, bičem istjerani iz zemlje.
9
I njima sam sada postao poruga i služim im kao poslovica.
10
Gadim im se i ne ustručavaju se pljuvati mi u lice.
11
Jer je On odriješio konop mojega šatora i oborio me, zato i oni pustiše svoje uzde protiv mene.
12
Zdesna ustaje rulja, gurne mi noge, iskopa putove protiv mene, da me upropasti.
13
Raskopaše moje putove, idu da me unište, i nikoga nema da ih zaustavi.
14
Kao kroz širok prokop naviru, pustošeći navaljuju.
15
Strahote obaraju na me, kao u vihoru on raznosi moju sreću, prolazi moj spas kao oblak.
16
I sada se u meni izjeda moja duša, stigoše me dani nevolje.
17
Noću me probada u kostima, ne miruju muke što me grizu.
18
Svemoć je pokvarila moje odijelo i steže kao ogrlica košulje.
19
On me je gurnuo u blato, postao sam kao prah i pepeo.
20
Vičem k tebi, ali ti me ne slušaš; prestanem li, tad snuješ planove protiv mene.
21
U ljuta si mi se neprijatelja pretvorio, udaraš me teškom \u001aakom.
22
U vihoru dižeš me visoko, goniš me; u peći munja uzdrmaš me.
23
Jest, znam: u smrt me hoćeš goniti, u mjesto gdje se skupljaju svi živi.
24
Ali ne pruža li se pri padu ruka, i ne viče li se u potrebi za pomoć?
25
Zaista, plakao sam ako je drugima bilo zlo; srce me je boljelo za siromahom.
26
Nadao sam se sreći, ali je došlo zlo; čekao sam svjetlost, a došla je tama.
27
Puši se u meni bez prestanka, snađoše me dani muke.
28
Tužan, bez sunca, vučem se okolo, dignem se i vičem pred svima.
29
čagljevima postadoh brat i drug nojevima.
30
Crna se koža s mene guli, moje kosti plamte u groznici.
31
Citara se moja pretvorila u pjesmu tužaljku, moja frula u gorko jecanje.
← Chapter 29
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 31 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42