bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian (SHP) 2019 (Biblija: Suvremeni Hrvatski Prijevod)
/
Genesis 32
Genesis 32
Croatian (SHP) 2019 (Biblija: Suvremeni Hrvatski Prijevod)
← Chapter 31
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 33 →
1
I Jakov je otišao, a dok je bio na putu, došli su mu ususret Božji anđeli.
2
Kad ih je ugledao, rekao je: »Ovo je Božji vojni tabor.« Zato je to mjesto nazvao Mahanaim.
3
Jakov je pred sobom poslao glasnike svome bratu Ezavu, koji je bio u kraju Seiru, u zemlji Edom.
4
Uputio ih je: Recite ovako mome gospodaru Ezavu: »Tvoj sluga Jakov kaže: ‘Živio sam kao stranac kod Labana i čekao ondje sve do sada.
5
Imam goveda, magarce, sitnu stoku, sluge i sluškinje. Šaljem ti glasnike da te obavijeste, gospodaru, u nadi da ću steći tvoju naklonost’.«
6
Glasnici su se vratili Jakovu i izvijestili ga: »Bili smo kod tvog brata Ezava i on ti dolazi ususret, a s njim i četiri stotine ljudi.«
7
Jakov se ukočio od straha. Zatim je svoje ljude, sitnu stoku, krupnu stoku i deve podijelio u dva tabora.
8
Mislio je: »Ako Ezav dođe do jedne skupine i napadne je, druga će pobjeći.«
9
Tada se Jakov pomolio: »Bože moga djeda Abrahama, Bože moga oca Izaka, BOŽE koji si mi rekao: ‘Vrati se u svoju zemlju i svojoj rodbini. Ja ću učiniti da ti bude dobro’,
10
nisam dostojan sve ljubavi i vjernosti koje si iskazao svome slugi. Imao sam samo štap kad sam prešao preko rijeke Jordan, a sad su od mene nastala dva tabora.
11
Molim te, spasi me od mog brata Ezava jer se bojim da će doći i sve nas pobiti, čak i majke i djecu.
12
A ti si rekao: ‘Znaj da ću učiniti da ti ide dobro i dati ti mnogo potomaka, kao bezbroj zrnaca morskog pijeska.’«
13
Jakov je ondje prenoćio pa od onoga što je imao sa sobom pripremio dar za Ezava:
14
200 koza i 20 jaraca, 200 ovaca i 20 ovnova,
15
30 deva s njihovim mladuncima, 40 krava i 10 bikova, 20 magarica i 10 magaraca.
16
Zatim ih je povjerio svojim slugama, svakom zasebno stado, i rekao im: »Idite preda mnom i napravite razmak između svakog stada.«
17
Slugu je na čelu uputio: »Kad te moj brat Ezav sretne i upita: ‘Čiji si i kamo ideš? Čija je to stoka pred tobom?’,
18
ti odgovori: ‘Pripada tvome slugi Jakovu. To je dar koji šalje mome gospodaru Ezavu. A on, evo, dolazi za nama.’«
19
Zatim je uputio drugog i trećeg slugu, i tako sve koji su pratili stada: »I vi to isto recite Ezavu kad ga sretnete.
20
I pazite da kažete: ‘Evo, tvoj sluga Jakov dolazi za nama.’« Jer, Jakov je mislio: »Primirit ću ga ovim darom koji šaljem ispred sebe pa, kad se kasnije sretnemo, možda će me lijepo primiti.«
21
Tako je Jakov poslao dar Ezavu, a te je noći ostao u taboru.
22
Tijekom noći Jakov je ustao i poslao obje svoje žene, obje svoje sluškinje i svojih jedanaest sinova da prijeđu potok Jabok preko gaza.
23
Nakon što je njih poslao preko potoka, poslao je preko i svu svoju imovinu.
24
Tako je Jakov ostao sam, ali se pojavio neki čovjek i hrvao se s njim do svanuća.
25
Kad je čovjek vidio da ga ne može pobijediti, dok su se hrvali, udario ga je u zglob kuka i iščašio mu kuk.
26
Zatim je rekao Jakovu: »Pusti me jer već sviće dan.« No Jakov odgovori: »Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.«
27
Čovjek ga upita: »Kako se zoveš?« On odgovori: »Jakov.«
28
»Nećeš se više zvati Jakov, nego Izrael «, rekao je, »jer si se borio s Bogom i s ljudima, i pobijedio.«
29
Jakov je rekao: »Molim te, reci mi svoje ime.« Ali on odgovori: »Zašto me pitaš za ime?« I zatim je ondje blagoslovio Jakova.
30
Jakov je to mjesto nazvao Penuel, Rekao je: »Vidio sam Boga licem u lice, a život mi je bio pošteđen.«
31
Kad je otišao iz Penuela, iznad njega je granulo sunce, a on je hramao zbog povrijeđenog kuka.
32
Zato Izraelci ni danas ne jedu mišić koji povezuje zglob kuka jer tu je Jakov bio udaren.
← Chapter 31
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 33 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50