bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian (SHP) 2019 (Biblija: Suvremeni Hrvatski Prijevod)
/
Job 14
Job 14
Croatian (SHP) 2019 (Biblija: Suvremeni Hrvatski Prijevod)
← Chapter 13
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 15 →
1
Život svih nas, ljudskih bića kratak je i pun nevolja.
2
Nikne kao cvijet pa uvene, bježi kao sjena koja nestaje.
3
Bože, zar u nevažnoga upireš pogled? Zar mene izvodiš na sud pred sebe?
4
Nitko iz nečistog ne može napraviti nešto čisto.
5
Čovjekovi su dani izbrojani. Odbrojio si mu mjesece i postavio granice koje ne može prijeći.
6
Stoga, odvrati pogled od njega i ostavi ga na miru, da se nauživa svoga teškog života.
7
Čak i za drvo ima nade: ako ga posijeku, opet će niknuti, a mladice se mogu namnožiti.
8
Može mu korijen ostarjeti u zemlji, a panj istrunuti u prašini,
9
ali ako osjeti vodu, propupat će, i kao biljka može potjerati mladice.
10
Ali kad čovjek umre, nemoćan je, kad smrtnik izdahne, gdje je?
11
Kao što se jezero isuši, a rijeka bez izvora nestane,
12
tako i čovjek legne i ne ustaje. Kao što nebesa neće iščeznuti, ni ljudi se neće probuditi iz smrti.
13
O, kad bi me htio sakriti u grob i skloniti me dok tvoj gnjev ne prođe, kad bi mi odredio vrijeme da me se sjetiš.
14
Ako čovjek umre, hoće li opet živjeti? Čitavo vrijeme svoje vojne službe čekat ću dok mi ne dođe zamjena.
15
Ti bi zvao, a ja bih ti se odazvao. Ti bi me poželio jer si me stvorio.
16
Pazio bi na moje korake, ne bi mario za moje grijehe.
17
Moje prijestupe zapečatio bi u vreći, moj bi grijeh prekrio.
18
Planina se odronjava i mrvi, stijena se pomiče sa svog mjesta,
19
voda ispire kamenje a bujice otplavljuju zemlju — tako i ti čovjeku uništavaš nadu.
20
Nadjačaš ga jednom zauvijek, i njega nema, unakaziš mu lice kad ga pošalješ u smrt.
21
Ako mu sinove poštuju, on to ne zna, ako ih ponižavaju, ne vidi to.
22
Samo bol svoga tijela osjeća i samo sebe oplakuje.«
← Chapter 13
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 15 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42