bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian (SHP) 2019 (Biblija: Suvremeni Hrvatski Prijevod)
/
Job 30
Job 30
Croatian (SHP) 2019 (Biblija: Suvremeni Hrvatski Prijevod)
← Chapter 29
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 31 →
1
A sad mi se rugaju mlađi od mene! Njihove očeve ne bih stavio ni među svoje pse ovčare.
2
Ništa mi nije koristila njihova snaga jer im je jakost nestala.
3
U oskudici i gladi moraju žvakati sasušenu i opustošenu zemlju.
4
Trgaju lišće slanih biljaka u pustinji i hrane se korijenjem smrekina grma.
5
Izopćeni su iz ljudskog društva, za njima viču kao za kradljivcima.
6
Spavaju po suhim koritima potoka, po rupama u zemlji i među stijenjem.
7
U grmlju ispuštaju urlike i pod trnjem zajedno liježu.
8
Ta gomila bezvrijednih i bezimenih ljudi bičem je bila potjerana iz zemlje.
9
A sada, oni meni pjevaju rugalice, moje ime za njih je psovka.
10
Odvratan sam im i drže se dalje od mene, osim kad mi treba pljunuti u lice.
11
Sad kad je Bog olabavio tetivu mog lûka i udario me nevoljom, oni se preda mnom više ne ustežu.
12
Zdesna rulja na mene ustaje, gone me iz mjesta u mjesto i grade opsade protiv mene.
13
Moju stazu su razorili, uspjeli su me uništiti, a nikoga nema da mi pomogne.
14
Nadiru kao kroz širok procijep, preko razvalina navaljuju.
15
Užasi me preplavljuju. Moj je ugled nestao kao vjetar, spokoj mi se rasplinuo kao oblak.
16
Sada mi se snaga iscrpljuje, zgrabili su me dani nevolje.
17
Noć mi probada kosti, bol nikad ne ide na počinak.
18
Bog me zgrabio za ovratnik i zgužvao mi odjeću.
19
U blato me bacio, postao sam prah i pepeo.
20
K tebi vapim, Bože, a ti ne odgovaraš. Stojim pred tobom, a ti me samo gledaš.
21
Postao si okrutan prema meni, snagom svoje ruke na mene se obaraš.
22
U vjetar me dižeš i na njemu nosiš, rastavljaš me u oluji.
23
Znam da ćeš me odvesti u smrt, na mjesto određeno svim živima.
24
Nisam digao ruku na slomljenoga dok je vapio u svojoj muci.
25
Plakao sam nad ljudima u nevolji. Duša me boljela zbog siromaha.
26
A kad sam se nadao dobru, došlo je zlo. Kad sam iščekivao svjetlost, došla je tama.
27
Utroba mi ključa bez prestanka, susreću me dani patnje.
28
Hodam potišten, bez utjehe, na skupu ustajem i vapim.
29
Šakalima sam postao brat, nojevima drug.
30
Koža mi je sva pocrnjela, tijelo mi vrućica sažiže.
31
Lira mi svira samo žalopojku, iz frule dopire naricanje.
← Chapter 29
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 31 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42