bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Croatian
/
Croatian (SHP) 2019 (Biblija: Suvremeni Hrvatski Prijevod)
/
Job 3
Job 3
Croatian (SHP) 2019 (Biblija: Suvremeni Hrvatski Prijevod)
← Chapter 2
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 4 →
1
Tada je Job progovorio i prokleo dan vlastitog rođenja.
2
Rekao je:
3
»Da barem nestane dan kad sam se rodio, i noć kad je rečeno: ‘Začet je čovjek!’
4
Neka se taj dan pretvori u tamu, neka ga zaboravi Bog na visini i neka ga svjetlost ne obasjava.
5
Kad bi mu svjetlo zastrla duboka tama, prekrili ga tmurni oblaci, i nadjačala pomrčina!
6
Želim da ga odnese gusta tmina, da se ne ubraja u dane u godini, da ne bude ni u jednom mjesecu.
7
Volio bih da je ona noć bila besplodna, da se u njoj nije čulo radosno klicanje.
8
Neka magi, koji mogu dozvati Levijatana, prokunu dan na koji sam se rodio.
9
Neka potamne zvijezde svanuća tog dana, neka uzalud čeka svjetlost jutra. Neka taj dan nikad ne ugleda zrake zore
10
jer mi nije zatvorio vrata utrobe niti sakrio muku od mojih očiju.
11
Zašto nisam umro u majčinoj utrobi, zašto nisam izdahnuo izlazeći iz nje?
12
Zašto me majka na koljenima držala i zašto me grudima nadojila?
13
Jer, da sam umro na porodu, sada bih ležao u miru. Spavao bih i spokojno počivao
14
s kraljevima i njihovim savjetnicima, koji su obnovili ruševne gradove.
15
Bio bih pokopan s vladarima, koji su zlatom i srebrom punili kuće.
16
Zašto nisam zakopan kao mrtvorođenče, kao dijete što nije ugledalo svjetlo dana?
17
Tamo zli ne izazivaju nevolje, tamo se iznemogli odmaraju.
18
Zatočenici su na miru, ne čuju viku porobljivača.
19
Tamo su i maleni i veliki, i rob je slobodan od gospodara.
20
Zašto je svjetlo dano onom koji pati i život onima turobne duše?
21
Oni čeznu za smrću, a smrt ne dolazi; traže je više nego zakopano blago.
22
Bili bi izvan sebe od radosti, da nađu grob, od sreće bi klicali.
23
Što će život čovjeku kome je njegov put skriven, kojega je Bog zagradio sa svih strana?
24
Kad jedem, naviru mi uzdasi, jecaji mi izviru kao voda.
25
Snašlo me ono od čega sam strepio, stiglo me ono čega sam se plašio.
26
Nemam ni spokoja ni odmora, previše sam uznemiren da bih predahnuo.«
← Chapter 2
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 4 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42