bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian (NSTL) 2017 (Novi Srpski Prevod)
/
Isaiah 51
Isaiah 51
Serbian (NSTL) 2017 (Novi Srpski Prevod)
← Chapter 50
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 51
Chapter 52
Chapter 53
Chapter 54
Chapter 55
Chapter 56
Chapter 57
Chapter 58
Chapter 59
Chapter 60
Chapter 61
Chapter 62
Chapter 63
Chapter 64
Chapter 65
Chapter 66
Chapter 52 →
1
Poslušajte me, sledbenici pravednosti, tražioci Gospoda, osmotrite stenu iz koje ste isklesani, kop istesan iz kog ste iskopani.
2
Osmotrite Avrâma, oca svojega, i Saru koja vas je rodila. Ta, on je sâm bio kad sam ga pozvao, a ipak sam ga blagoslovio i umnožio.
3
Ta, Gospod se sažalio nad Sionom, sažalio se nad svim njegovim razvalinama, te će pretvoriti pustinju njegovu u Eden, a pustaru njegovu u vrt Gospodnji. Klicanje i radost odjekivaće po njemu, zahvaljivanja i glas pohvalni.
4
Posluhni mene, narode moj, i čuj mene, svete, jer Zakon od mene proističe, i moje ću pravosudstvo hitro postaviti da bude svetlost narodima.
5
Blizu je pravda moja, spasonosno proističe, a i mišica moja sudiće narodima. Na mene ostrva čekaju i u moju mišicu se uzdaju.
6
Oči svoje k nebu podignite, i po zemlji osmotrite dole; jer će nebesa kao dim iščeznuti, i zemlja će se kao ogrtač raskrpati, i stanovnici njeni kao takvi pomreće; a spasenje moje trajaće doveka, i pravednost moja uzdrmana neće biti.
7
Poslušajte mene, koji poznajete pravdu, narode kome je Zakon moj u srcima: ne bojte se ruganja od ljudi, i neka vas ne uzbuđuje njihovo vređanje,
8
jer će ih kao ogrtač pojesti moljac, i kao vunu poješće ih crv; a pravednost moja trajaće doveka, i spasenje moje od kolena do kolena.
9
Probudi se! Probudi se! Odeni se u snagu, mišice Gospodnja. Probudi se kao u dane drevne, tokom starinskih naraštaja. Nisi li ti ispresecala Ravu, izranjavila morsku neman?
10
Nisi li ti isušila more, vode bezdana golemih, postavila po dubinama morskim put da prolaze otkupljeni?
11
Vratiće se izbavljeni Gospodnji, doći će u Sion s veseljem i s radošću večnom na čelima; pratiće ih razdraganost i radost, a pobeći će žalost i uzdasi.
12
„Ja, ja sam utešitelj vaš. Ko si ti da se bojiš čoveka smrtnoga i sina čovečijeg koji je kao trava?
13
Zaboravio si Gospoda, koji te je načinio, koji je razastro nebesa i utemeljio zemlju. Pa si strepeo stalno, povazdan pred licem nadmenog tlačitelja, kao pred nekim ko postoji da bi razjedao. I… gde je nadmenost tlačitelja?
14
Biće izgnanik slobodan ubrzo, i neće umirati da bi bio razjedan, i hleba mu nedostati neće.
15
Gospod Bog tvoj sam ja, more uzburkam i talasi mu ključaju. Gospod nad vojskama ime je njegovo.
16
I stavio sam reči svoje u usta tvoja, i sakrio te u senku ruke svoje, da razastrem nebesa i utemeljim zemlju, i kažem Sionu: ’Ti moj narod jesi.’“
17
Hajde, probudi se! Hajde, probudi se! Ustani, Jerusalime! Koji si ispio iz ruke Gospodnje čašu jarosti njegove; pehar, čašu opijenosti, ispio do dna.
18
Od svih sinova koje je rodio nema nijednog da ga vodi. Od svih sinova koje je odgojio nema nijednog da ga za ruku prihvati.
19
Ovo te je dvoje zadesilo. Hoće li te iko požaliti? Pustošenje i raspad i glad i mač. Hoće li te iko utešiti?
20
Sinovi ti leže obamrli po uglovima svih ulica; kao antilopa u mreži puni jarosti Gospodnje, karanja od Boga tvojega.
21
Zato ovo počuj, poniženi i opijeni, ali ne od vina.
22
Govori tvoj Gospodar Gospod, Bog tvoj, branilac svog naroda: „Evo, uzimam iz ruke tvoje čašu opijenosti, pehar, čašu jarosti moje. I nikad se više iz nje ispijati neće.
23
I to stavljam u ruku onih koji su te žalostili, koji su duši tvojoj govorili: ’Savij se i prelazićemo!’ I namesto tla podmetao si leđa svoja, te su bila put onima koji prelaze.“
← Chapter 50
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 51
Chapter 52
Chapter 53
Chapter 54
Chapter 55
Chapter 56
Chapter 57
Chapter 58
Chapter 59
Chapter 60
Chapter 61
Chapter 62
Chapter 63
Chapter 64
Chapter 65
Chapter 66
Chapter 52 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66