bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Acts 20
Acts 20
Bosnian
← Chapter 19
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 21 →
1
Kad je sva gužva prošla, Pavle pošalje po učenike. Ohrabri ih, pozdravi se s njima i otputuje u Makedoniju.
2
Putem je mnogim riječima hrabrio braću u mjestima kroz koja je prolazio. Stigne tako u Grčku
3
i tu ostane tri mjeseca. Baš kad se spremao otploviti natrag u Siriju, dozna da su mu Jevreji postavili zasjedu, pa se odluči vratiti preko Makedonije.
4
Pratili su ga Pirov sin Sopater iz Bereje, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj iz Derbe, Timotej i Azijci Tihik i Trofim.
5
Otišli su prije nas i sačekali nas u Troadi.
6
A mi smo poslije blagdana Beskvasnih hljebova isplovili iz Filipa i za pet dana stigli njima u Troadu, gdje smo ostali sedam dana.
7
Prvoga dana u sedmici sastali smo se da lomimo hljeb. Pavle je poučavao i budući da je sutradan kanio otputovati, produži govor sve do ponoći.
8
U sobi na spratu gdje smo se okupili bilo je mnogo svjetiljki.
9
Na prozoru je sjedio mladić Eutih. Kako je Pavle dugo govorio, on tvrdo zaspa i savladan snom padne s trećega sprata. Kad su ga podigli, bio je mrtav.
10
Pavle siđe, legne po njemu i zagrli ga. Zatim kaže: „Ne uznemirujte se! Duša je u njemu!”
11
Popne se zatim na sprat, razlomi hljeb i jede s njima. Potom je govorio još dugo, sve do zore. Onda otputuje.
12
A mladića su odveli živa, neizmjerno utješeni.
13
Mi smo prije Pavla krenuli lađom u As. On je do tamo htio pješice, a dalje s nama lađom.
14
Kad nam se u Asu pridružio, skupa smo otplovili u Mitilenu.
15
Odatle smo sutradan doplovili prijeko u Hij, a dan poslije stigli smo u Sam, te sutradan u Milet.
16
Pavle je, naime, odlučio izbjeći Efez da se ne zadrži u Aziji. Žurio se da, ako bude mogao, stigne u Jerusalem do Pedesetnice.
17
Ali iz Mileta pošalje u Efez po starješine tamošnje Zajednice.
18
Kad su došli, reče im: „Znate kako sam postupao od prvoga dana kad sam nogom kročio u Aziju.
19
Služio sam Gospodu ponizno, u suzama i kušnjama koje su me snašle zbog jevrejskih zavjera.
20
Ipak se nikada nisam sustezao govoriti, u javnosti ili po kućama, sve što bi vam moglo biti korisno.
21
Svjedočio sam i Jevrejima i Grcima da se obrate Bogu, te da povjeruju u našega Gospoda Isusa.
22
Sada idem u Jerusalem, sputan u Duhu, ne znajući šta me tamo čeka,
23
osim što mi Sveti Duh u svakome gradu svjedoči da me čekaju okovi i nevolje.
24
Ali nije mi stalo hoću li živjeti ili ne, već da dovršim svoju trku, djelo koje sam primio od Gospoda Isusa: svjedočiti o Radosnoj vijesti milosti Božije.
25
Sada znam da nijedan od vas, među kojima sam objavljivao Carstvo, neće više vidjeti moga lica.
26
Zato vam danas tvrdim: čist sam od krvi svih vas,
27
jer nisam propustio da vam u potpunosti objavim Božiju nakanu.
28
Pazite na sebe i na stado uz koje vas je Sveti Duh postavio za nadglednike – da napasate Zajednicu Božiju, koju otkupi Svojom krvlju.
29
Znam da će se, kad odem, među vas uvući okrutni vuci, koji ne štede stada.
30
Čak će i neki od vas ustati i iskrivljavati učenje ne bi li odvukli učenike za sobom.
31
Zato bdijte! Ne zaboravite da sam tri godine bio s vama i danonoćno, bez prestanka, opominjao svakoga od vas lijući suze.
32
A sada vas povjeravam Bogu i Riječi Njegove milosti, koja vas može izgraditi i dati vam baštinu među svima posvećenima.
33
Nikada nisam poželio tuđe srebro, zlato ili odjeću.
34
Znate da sam vlastitim rukama radio za svoje potrebe i potrebe svojih pratioca.
35
U svemu sam vam bio primjer kako se treba truditi, pomagati slabima i pamtiti riječi Gospoda Isusa: Blagoslovljenije je davati nego primati.”
36
Kad je to rekao, klekne i pomoli se s njima.
37
Svi su plakali, grlili Pavla i ljubili ga,
38
ražalošćeni, pogotovo što je kazao da nikada više neće vidjeti njegovo lice. Zatim ga isprate na lađu.
← Chapter 19
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 21 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28