bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Acts 4
Acts 4
Bosnian
← Chapter 3
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 5 →
1
Dok su Kefa i Ivan još govorili narodu, priđu im svećenici, zapovjednik hramske straže i saduceji.
2
Uznemirilo ih je to što su učili narod i na Isusovom primjeru objavljivali oživljenje od mrtvih.
3
Uhvate ih zato i, kako je već bila večer, bace u tamnicu do jutra.
4
Ali mnogi koji su čuli njihov govor, povjerovali su, a broj učenika uvećao se na otprilike pet hiljada.
5
Sutradan se u Jerusalemu sastanu jevrejski poglavari, starješine i pismoznanci.
6
Bio je tu visoki svećenik Ana s Kaifom, Ivanom, Aleksandrom i drugima iz visokosvećeničke loze.
7
Postave poslanike preda se i upitaju: „Kakvom silom i u čije ime ste to učinili?”
8
Kefa im, pun Svetoga Duha, reče: „Narodni poglavari i starješine!
9
Odgovaramo li mi ovo zbog dobra koje smo učinili bolesnom čovjeku i načina kako je izliječen?
10
Neka znate i vi i cijeli izraelski narod da taj čovjek stoji pred vama zdrav zahvaljujući imenu Mesije Isusa iz Nazareta, Kojeg ste vi razapeli, ali Ga je Bog podigao iz mrtvih!
11
On je taj kamen koji ste vi graditelji odbacili, a Koji je postao ugaonim kamenom.
12
Ni po kome drugome nema spasenja! Nema pod nebom drugog imena po kojem se možemo spasiti.”
13
Članove Vijeća zaprepastila je Kefina i Ivanova neustrašivost, jer su mogli jasno vidjeti da su prosti i neuki ljudi. Znali su da su bili Isusovi pratioci,
14
ali kako je izliječeni čovjek stajao pored poslanika, nisu im mogli proturječiti.
15
Zato im narede da izađu iz vijećnice, te počnu raspravljati:
16
„Šta da radimo s tim ljudima? Da se uistinu po njima desilo veliko čudo – za to znaju svi u Jerusalemu, i mi to ne možemo poricati.
17
Ali, da se to ne razglasi u narodu, zabranimo im da ikome više govore o Isusu.”
18
Pozovu ih i narede im da ne spominju više Isusovo ime i ne poučavaju o Njemu.
19
Ali Kefa i Ivan im odgovore: „Prosudite sami! Zar je pred Bogom pravo da slušamo vas, a ne Njega?
20
Ne možemo da ne govorimo o onome što smo čuli i vidjeli.”
21
Vijećnici im opet zaprijete, ali ih na kraju puste zbog naroda. Nisu našli ništa zbog čega bi ih mogli kazniti. Jer svi su slavili Boga uslijed toga što se dogodilo.
22
Čovjeku koji je čudesno izliječen bilo je više od četrdeset godina.
23
Čim su ih oslobodili, Kefa i Ivan jave se svojima i ispričaju šta su im rekli visoki svećenici i starješine.
24
Kad su to čuli, svi podignu glas i jednodušno se pomole Bogu: „Gospodaru, Ti si stvorio Nebo, Zemlju, more i sve u njima.
25
Ti si rekao kroz Svetoga Duha, a ustima našega oca i Tvojega sluge Davida: Zašto se narodi bune? Zašto narodi snuju besmislice?
26
Zemaljski carevi pletu zavjeru i vladari se ujedinjuju protiv Gospoda i protiv Njegovog Pomazanika.
27
Uistinu, Herod i Poncije Pilat urotili su se u ovom gradu s paganima i s izraelskim narodom protiv Tvojega svetog sluge Isusa, Kojeg Si pomazao,
28
kako bi učinili sve ono što si predodredio Svojom snagom i voljom.
29
Gospode, pogledaj njihove prijetnje i daj Svojim slugama da hrabro objavljuju Tvoju Riječ!
30
Pruži Svoju ruku da se događaju izlječenja, čudesni znaci u ime Tvojega svetog sluge Isusa.”
31
Kad su se pomolili, potrese se mjesto na kojem su bili. Svi se napune Svetoga Duha, te su smjelo objavljivali Božiju Riječ.
32
Mnoštvo vjernika bilo je jedno srce i jedna duša. Niko nije ono što je imao nazivao svojim, već im je sve bilo zajedničko.
33
Poslanici su s velikom snagom svjedočili o oživljenju Gospoda Isusa. Velika je milost bila nad njima.
34
Niko od njih nije oskudijevao, jer su oni koji su posjedovali zemlju i kuće prodavali svoju imovinu i donosili novac,
35
te ga ostavljali pred noge poslanicima, a oni su ga dijelili svakome prema potrebama.
36
Tako je i Josip, levit rodom s Kipra, koga su poslanici zvali Barnaba (što znači Sin utjehe),
37
imao njivu. Prodao ju je i položio novac poslanicima kod nogu.
← Chapter 3
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 5 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28