bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Acts 27
Acts 27
Bosnian
← Chapter 26
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 28 →
1
Odlučeno je da otplovimo u Italiju. Pavla i neke druge zatvorenike predali su kapetanu carske čete Juliju.
2
Ukrcali smo se na neku adramitsku lađu, koja je plovila u mjesta na azijskoj obali, i krenuli. S nama je bio i Makedonac Aristarh iz Soluna.
3
Sutradan smo doplovili u Sidon. Julije je s Pavlom veoma ljubazno postupao. Dopustio mu je posjetiti prijatelje, i dozvolio je da iskoristi njihove usluge.
4
Zaplovili smo dalje uz Kipar, jer su puhali suprotni vjetrovi.
5
Prošli smo otvorenim morem uz cilicijsku i pamfilijsku obalu, te stigli u Miru u Liciji.
6
Tu kapetan pronađe neku aleksandrijsku lađu, što je plovila u Italiju, pa nas ukrca na nju.
7
Više smo dana sporo plovili i jedva došli do Knida. Kako od vjetra nismo mogli pristati, plovili smo uz Kretu do Salmone.
8
Jedva smo je prošli i stigli do nekoga mjesta zvanog Dobra pristaništa, blizu grada Laseje.
9
Mnogo smo vremena izgubili. Plovidba je postala veoma opasna, jer post već bijaše prošao, a Pavle upozori ovim riječima:
10
„Ljudi, vidim da će plovidba biti opasna i da ćemo pretrpjeti velike gubitke – ne samo u teretu i lađi nego i u našim životima.”
11
Ali kapetan je više vjerovao kormilaru i vlasniku broda nego Pavlu.
12
Kako luka nije bila pogodna za zimovanje, većina je ljudi predlagala da se nekako otplovi do luke Feniksa na Kreti, otvorene prema jugozapadu i sjeverozapadu, te da tamo prezimimo.
13
Tada puhne blagi južnjak, te oni, misleći da bi mogli uspjeti u toj nakani, dignu sidro i zaplove uz samu obalu Krete.
14
Ali ubrzo zatim snažno zapuše jak vjetar zvani sjeveroistočnjak.
15
Zahvati lađu tako da mu se nije mogla oteti, pa smo se prepustili da nas nosi.
16
Kad smo prolazili uz neki otočić, zvani Kauda, jedva smo sačuvali čamac za spašavanje.
17
Podigli su ga da uzmu opremu za spašavanje i da konopcima potpašu lađu. Bojeći se da se ne nasuču na Sirtu, spuste plivajuće sidro, te smo tako plovili dalje nošeni vjetrom.
18
Kako nas je oluja snažno bacala, sutradan zbace sa broda teret,
19
a treći dan izbace i brodsku opremu.
20
Strašna oluja bjesnjela je mnogo dana, te se nisu mogli vidjeti ni sunce ni zvijezde. Gubili smo svaku nadu da ćemo se spasiti.
21
Dugo već nismo ništa jeli. Pavle stane pred posadu i reče: „Trebali ste me, ljudi, poslušati i ne udaljavati se od Krete, tako biste izbjegli svu ovu nevolju i štetu.
22
Ali sada vam kažem: budite hrabri, jer niko od nas neće stradati, osim lađe.
23
Noćas mi se ukazao anđeo Boga Kojem pripadam i služim
24
te mi rekao: Ne boj se, Pavle, jer ćeš sigurno stići pred cezara! A Bog ti daruje i živote svih tvojih saputnika.
25
Zato se, ljudi, razvedrite! Vjerujem Bogu. Bit će kako mi je rekao.
26
Ali nasukat ćemo se na neki otok.”
27
Četrnaeste noći oluje, oko ponoći, vjetar nas je gonio tamo-amo po Jadranu. Mornari pomisle da se približava nekakvo kopno.
28
Bace olovnicu i izmjere dvadeset hvati dubine. Malo zatim opet je bace i izmjere petnaest hvati.
29
Prestraše se da ne nalete na grebene, pa bace s krme četiri sidra, iščekujući kad će se razdaniti.
30
Mornari su kanili pobjeći s lađe i počnu spuštati čamac u more pod izgovorom da namjeravaju spustiti sidra s pramca.
31
Ali Pavle reče kapetanu i vojnicima: „Ne ostanu li oni na lađi, nećete se spasiti!”
32
Vojnici presijeku užad i puste da čamac padne u more.
33
Sve do svitanja Pavle je molio ljude da jedu. „Četrnaest dana niste ni taknuli jelo”, reče.
34
„Molim vas, pojedite što za svoje dobro. Jer nikome neće pasti ni dlaka s glave.”
35
Kad je to rekao, uzme hljeb, pred svima zahvali Bogu, razlomi ga i počne jesti.
36
Svi se razvedre i uzmu hranu.
37
U lađi nas je bilo dvjesto sedamdeset šest.
38
Kad su se najeli, počnu rasterećivati lađu bacajući žito u more.
39
Kad se razdanilo, mornari nisu prepoznali obalu, ali opazili su neku uvalu, te odluče tamo nasukati lađu.
40
Odvežu zato sidra i puste da padnu u more. Popuste konopce na kormilima i razviju prednje jedro prema vjetru, te usmjere k obali.
41
Ali nalete na plićak i brod se nasuče. Pramac nasjedne i ostane nepomičan, a krmu su razbijali žestoki valovi.
42
Vojnici krenu poubijati zatvorenike da koji ne otpliva i pobjegne,
43
ali im kapetan, želeći poštedjeti Pavla, ne dopusti da to učine. Naredi da oni koji znaju plivati prvi skoče u more i otplivaju do obale,
44
a ostalima reče da doplivaju na daskama i dijelovima lađe. Tako su svi bezbjedno dospjeli na kopno.
← Chapter 26
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 28 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28