bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Acts 7
Acts 7
Bosnian
← Chapter 6
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 8 →
1
Visoki svećenik ga upita: „Da li je to uistinu tako?”
2
Stjepan odgovori: „Braćo i očevi, poslušajte me! Bog slave ukazao se našem ocu Abrahamu u Mezopotamiji, prije nego što se nastanio u Haranu,
3
i rekao mu: Idi iz svoje zemlje, iz svojega zavičaja, u zemlju koju ću ti pokazati.
4
Abraham tako napusti kaldejsku zemlju i nastani se u Haranu. Odatle ga je Bog, poslije smrti njegova oca, preselio u ovu zemlju u kojoj sada živimo.
5
Ali tada mu nije u njoj dao baštinu, ni stopu zemlje, nego ju je obećao dati njemu i njegovim potomcima poslije njega, iako Abraham još nije imao djece.
6
Bog mu je rekao da će njegovi potomci živjeti u tuđoj zemlji kao robovi i da će ih tamo tlačiti četiri stotine godina.
7
Narodu kojem će robovati, Ja ću suditi, rekao je Bog. A zatim će izaći i služiti Mi na ovome mjestu.
8
Bog je s Abrahamom sklopio Savez kojem je znak obrezanje. Abrahamu se rodio Isak, kojeg je obrezao osmog dana, a Isaku Jakov, a Jakovu dvanaest patrijarha.
9
Patrijarsi su bili ljubomorni na Josipa, pa su ga prodali u Egipat. Ali Bog je bio s njim
10
i izbavljao ga iz svih nevolja. Darivao ga je svojom naklonošću i mudrošću pred egipatskim carem, faraonom, te ga je on postavio za upravitelja Egipta i cijeloga svojeg dvora.
11
I zavlada glad u cijelome Egiptu i Kanaanu. Naši su preci bili u velikoj nevolji: nisu mogli naći hrane.
12
Jakov je čuo da u Egiptu ima žita, pa je prvi put tamo poslao naše očeve.
13
Kad su drugi put otišli tamo, Josip je otkrio braći ko je, te je i faraon upoznao njegovu porodicu.
14
Zatim je Josip poslao po svojega oca Jakova i svu svoju rodbinu. Bilo ih je sedamdeset pet duša.
15
Tako je Jakov došao u Egipat. Tamo su umrli on i naši očevi.
16
Prenijeli su ih u Sihem i položili u grob koji je Abraham za srebro kupio od Hamorovih sinova.
17
Kako se bližilo vrijeme ispunjenja obećanja, koje je Bog dao Abrahamu, u Egiptu je narod rastao i množio se.
18
Ali na egipatsko prijestolje dođe novi car, koji nije poznavao Josipa.
19
Iskorištavao je naš narod, zlostavljao naše očeve i primoravao ih da ostavljaju svoju novorođenčad da pomre.
20
U to se doba rodio Mojsije. Bio je drag Bogu. Rastao je u kući svoga oca tri mjeseca.
21
Kad su ga na kraju morali ostaviti, uzela ga je faraonova kći i podizala kao svog sina.
22
Mojsije je poučen svoj egipatskoj mudrosti. Postao je jak i na riječima i na djelu.
23
Kad mu je bilo četrdeset godina, srce ga povuče da posjeti svoju braću, sinove Izraelove.
24
Tu ugleda žrtvu nepravde. Kako je htio ispraviti nepravdu nad zlostavljanim Izraelcem, udari Egipćanina i ubije ga.
25
Mislio je da će njegova braća shvatiti kako ih Bog izbavlja preko njega, ali ovi nisu razumjeli.
26
Sutradan opet ode njima i nađe ih kako se tuku. Počne ih nagovarati da se pomire: Ljudi!, reče im. Braća ste! Zašto zlostavljate jedni druge?!
27
Ali onaj koji je zlostavljao bližnjega odbi Mojsija i reče: A ko je tebe postavio poglavarom i sudijom nad nama?
28
Kaniš li i mene ubiti kao onoga Egipćanina jučer?
29
Kad je to čuo, Mojsije pobjegne i skloni se u midjansku zemlju kao došljak. Tamo su mu se rodila dva sina.
30
Kad je prošlo četrdeset godina, ukazao mu se anđeo u pustinji gore Sinaja, u plamenu gorućega grma.
31
Kad je to opazio, Mojsije se čudio viđenju. Dok je prilazio da bolje pogleda, začuje Gospodnji glas:
32
Ja sam Bog tvojih otaca, Abrahamov, Isakov i Jakovljev Bog. Mojsije se jako preplaši. Nije se usuđivao gledati.
33
Gospod mu reče: Skini sandale s nogu, jer je mjesto na kojem stojiš sveto.
34
Vidio sam nevolju Svojega naroda u Egiptu i čuo njegove uzdahe. Sišao sam da ga izbavim. Idi sada! Šaljem te u Egipat!
35
Tog Mojsija kojeg su se odrekli kazavši mu: Ko je tebe postavio poglavarom i sudijom? – poslao im je Bog kao poglavara i izbavitelja, preko anđela koji mu se ukazao u gorućem grmu.
36
On ih je izveo čineći čudesne znakove u zemlji egipatskoj, na Crvenom moru i u pustinji četrdeset godina.
37
Taj isti Mojsije rekao je sinovima Izraelovim: Bog će vam podići od vaše braće vjerovjesnika poput mene.
38
Isti je Mojsije za vrijeme boravka u pustinji bio posrednik između anđela koji mu je govorio na gori Sinaju i naših očeva. Primio je žive riječi da bi ih nama predao.
39
Naši mu se očevi nisu htjeli pokoriti, nego su ga odbili i u svojim srcima se okrenuli prema Egiptu.
40
Rekli su Aronu: Daj, napravi nam bogove koji će ići pred nama, jer ne znamo šta se dogodilo s Mojsijem koji nas je izveo iz Egipta!
41
Načinili su tada tele, prinijeli žrtve tom idolu i veselili se djelima svojih ruku.
42
A Bog se okrenuo od njih i pustio ih da se klanjaju vojsci nebeskoj. U Knjizi vjerovjesnika je zapisano: Zar ste Meni prinosili žrtve za četrdeset godina u pustinji, Dome Izraelov?
43
Podigli ste šator Molohov i zvijezdu svoga boga Refana – likove koje ste načinili da biste im se klanjali. Zato ću vas odvesti dalje od Babilona!
44
Naši su očevi sa sobom u pustinji imali Šator svjedočanstva, baš kakav je naredio Onaj Koji je s Mojsijem govorio, da ga izradi prema uzorku kojeg je vidio.
45
Kad su ga primili naši očevi, donijeli su ga sa Jošuom u vrijeme zauzimanja zemlje pagana koje je Bog istjerao pred njima. I tako je bilo sve do Davidovih dana.
46
David je primio milost pred Bogom, te Ga je zamolio da nađe prebivalište Bogu Jakovljevu.
47
I Solomon izgradi za Njega Dom. Ipak, Svevišnji ne boravi u mjestima izgrađenim ljudskom rukom.
48
Kao što kaže vjerovjesnik:
49
Nebo Mi je prijestolje, a Zemlja podnožje Mojim nogama. Kakav Mi vi dom možete izgraditi? – veli Gospod. – I gdje da počivam?
50
Zar nije Moja ruka sve stvorila?
51
Tvrdoglavi ste! Neobrezanih srca i ušiju. Uvijek se opirete Svetome Duhu, baš kao i vaši očevi!
52
Ima li ijedan vjerovjesnik kojeg vaši očevi nisu progonili? Pobili su one koji su predskazali dolazak Pravednika – Kog ste vi izdali i smaknuli.
53
Preko anđela ste dobili Zakon, a niste ga se držali!”
54
Kad su to čuli, u srcima se toliko razgnjeve da na njega počnu škripati zubima.
55
Ali Stjepan, pun Svetoga Duha, upre pogled u nebo i ugleda Božiju slavu i Isusa kako stoji Bogu zdesna.
56
„Vidim otvorena Nebesa”, reče, „i Sina Čovječijega kako stoji zdesna Bogu.”
57
Oni nato rukama poklope uši i vičući iz svega glasa kao jedan, navale na njega.
58
Izvuku ga iz grada i počnu kamenovati. Svjedoci odlože ogrtače do nogu mladića koji se zvao Savle.
59
Dok su ga kamenovali, Stjepan je prizivao Boga govoreći: „Gospode Isuse, primi moj duh!”
60
Zatim se baci na koljena i glasno poviče: „Gospode, ne uzmi im ovo za grijeh!” Nakon što to izgovori, usnu.
← Chapter 6
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 8 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28