bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Luke 1
Luke 1
Bosnian
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 2 →
1
Već su mnogi pokušali sastaviti izvještaj o događajima koji su se ispunili među nama,
2
prema kazivanjima onih koji su od početka bili očevici i sluge Riječi.
3
Odlučio sam stoga i ja, vrli Teofile, tebi napisati sve po redu, budući da sam sve od početka potanko ispitao,
4
da se tako uvjeriš u istinitost učenja koje si primio.
5
U vrijeme judejskoga cara Heroda bio je neki svećenik, zvani Zaharija, iz Abijina reda. Žena mu je bila iz Aronova roda. Zvala se Elizabeta.
6
Oboje su bili pravedni pred Bogom, jer su besprijekorno bili poslušni svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim.
7
Nisu imali djece, jer je Elizabeta bila nerotkinja, a oboje su već bili u poodmaklim godinama.
8
Jednoga je dana Zaharija vršio svećeničku službu pred Bogom, jer je na dužnosti bio njegov red.
9
Prema svećeničkome običaju žrijebom ga zapadne da uđe u Hram Gospodnji i da prinese kâd.
10
Za vrijeme kađenja veliki se narod vani molio.
11
A Zahariji se ukaže Božiji anđeo. Stajao je s desne strane kadionog žrtvenika.
12
Kad ga je spazio, Zaharija se veoma prepadne i obuzme ga strah.
13
Ali anđeo mu reče: „Ne boj se, Zaharija! Jer uslišana ti je molitva: tvoja će ti žena Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan.
14
Bit će ti radost i veselje, i mnogi će se radovati njegovu rođenju.
15
Bit će on doista velik u očima Gospodnjim. Neće piti vina ni drugoga opojnog pića. Bit će ispunjen Svetim Duhom još od majčine utrobe.
16
Mnoge sinove Izraelove okrenut će Gospodu, Bogu njihovom.
17
Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj. Okrenut će srca otaca k sinovima, a nepokorne ka mudrosti pravednika. Pripremit će narod za dolazak Gospodnji.”
18
Zaharija reče anđelu: „Po čemu ću ja to znati? Već sam star, a i žena mi je u poodmaklim godinama.”
19
Anđeo mu odgovori: „Ja sam Gabrijel, onaj koji stoji pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti objavim sve ovo.
20
Evo, sada ćeš zanijemiti i nećeš moći govoriti do dana kada će se sve ovo dogoditi, zato što nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme.”
21
Ljudi su za to vrijeme čekali Zahariju i čudili se što se on toliko zadržao u Hramu.
22
Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći. Oni shvate da je u Hramu imao viđenje. Pokušao im je govoriti znacima, ali je ostao nijem.
23
Kad su istekli dani njegove službe, vrati se kući.
24
Ubrzo zatim njegova žena Elizabeta zanese. Pet mjeseci se krila. Govorila je:
25
„Gospod mi je to učinio u vrijeme kad mu se svidjelo skinuti s mene sramotu pred ljudima.”
26
Poslije šest mjeseci Bog pošalje anđela Gabrijela u galilejski grad Nazaret
27
djevici Mariji, zaručenoj sa čovjekom zvanim Josip, iz Davidove loze.
28
Anđeo njoj priđe i reče: „Zdravo, milosti puna! Gospod s tobom!”
29
Nato se Marija uznemiri, te se počne domišljati šta bi taj pozdrav mogao značiti.
30
„Ne boj se, Marijo!”, reče joj anđeo. „Bog ti je odlučio iskazati milost.
31
Zanijet ćeš i roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Isus.
32
On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Gospod Bog dat će mu prijestolje njegova oca Davida.
33
Vladat će Domom Jakovljevim vječno; njegovu Carstvu neće biti kraja.”
34
Marija upita anđela: „Ali kako? Ja još ne znam za muško.”
35
Anđeo joj odgovori: „Sveti Duh će se spustiti na tebe i sila Svevišnjega će te zasjeniti. Zato će dijete koje rodiš biti sveto, i zvat će se Božiji sin.
36
Eto, tvoja rodica Elizabeta je u starosti zanijela sina. Zvali su je nerotkinjom, a trudna je već šest mjeseci.
37
Jer Bogu ništa nije nemoguće!”
38
Marija mu reče: „Evo, Božija sam sluškinja. Neka mi bude po riječi tvojoj!” Anđeo tada ode.
39
U te dane Marija požuri u gorski kraj, u grad Judin.
40
Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.
41
Na Marijin pozdrav Elizabeti zaigra dijete u utrobi, a ona se napuni Svetim Duhom
42
te glasno poviče: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod tvoje utrobe!
43
Odakle to da me posjeti majka mojega Gospoda?
44
Jer ovog časa kad je tvoj pozdrav dopro do mojih ušiju, čedo u meni zaigralo je od radosti!
45
Blago tebi, jer si povjerovala da će se ispuniti što ti je rekao Gospod!”
46
Marija tada reče: „Slavi duša moja Gospoda!
47
Duh se moj raduje u Bogu, mojem Spasitelju!
48
Sjetio se milostivo Svoje poslušne sluškinje! Svi će me naraštaji odsad smatrati blagoslovljenom.
49
Jer mi je Svesilni, Čije je ime sveto, učinio velika djela.
50
Njegova je milost, od koljena do koljena, nad onima koji Ga se boje.
51
Moćnom rukom čini velika djela, rastjerao je ohole u srcima.
52
Zbacio je s prijestolja vladare, a uzvisio ponizne.
53
Gladne je nasitio dobrima, a bogataše ostavio praznih ruku.
54
Priskočio je u pomoć Svojem sluzi Izraelu, sjećajući se milosti
55
koju je obećao našim očevima, Abrahamu i njegovom potomstvu.”
56
Marija je s Elizabetom ostala oko tri mjeseca, a zatim se vratila svojoj kući.
57
Elizabeti je došlo vrijeme da rodi, te ona rodi sina.
58
Kad se među njezinim komšijama i rodbinom pročulo da joj je Bog iskazao veliku milost, veselili su se s njom.
59
Kad je prošlo osam dana, okupe se da obrežu dijete. Htjeli su dječaka nazvati Zaharijom, po ocu,
60
ali se Elizabeta usprotivi: „Nipošto! Mora se zvati Ivan!”
61
„Pa u cijeloj se tvojoj porodici niko tako ne zove!”
62
Zato znacima upitaju dječakova oca kako ga želi nazvati.
63
On zatraži pločicu i napiše: „Ime mu je Ivan.” Svi se začude,
64
a Zahariji se odriješi jezik, te on smjesta progovori i počne slaviti Boga.
65
Strah Božiji obuzme sve stanovnike tog kraja. Po cijelome judejskom gorju prepričavali su se ti događaji.
66
I ko god bi o njima čuo, čuvao bi ih u srcu i pitao se: „Šta će biti od tog djeteta? Zaista je nad njim ruka Gospodnja.”
67
Tada njegova oca Zahariju ispuni Sveti Duh, te on izrekne predskazanje:
68
„Slava Gospodu Bogu Izraelovu, jer je pohodio Svoj narod i otkupio ga!
69
Podiže nam silnog Spasitelja iz doma Svojega sluge Davida,
70
kao što je od davnine obećao kroz riječi Svojih svetih vjerovjesnika:
71
Spasiti nas od neprijatelja i od ruku svih koji nas mrze.
72
Iskazati milosrđe našim očevima i sjetiti se Svojega svetoga Saveza,
73
zakletve kojom se zakle našem ocu Abrahamu, da će nam dati da mu,
74
izbavljeni iz ruku neprijatelja, možemo služiti bez straha
75
u svetosti i pravednosti pred Njim u sve svoje dane.
76
A ti ćeš se, sine moj, zvati poslanikom Svevišnjega, jer ćeš ići ispred Gospoda da pripremiš put.
77
Poučit ćeš Njegov narod kako da spozna spasenje kroz oproštenje svojih grijeha,
78
po milosrdnom srcu našega Boga po Kojem će nas pohoditi sunce s visine
79
da obasja one koji sjede u tami i u smrtnoj sjeni, te da naše korake povede putem mira.”
80
Dječak je rastao i duhovno jačao. Kad je odrastao, živio je u pustinji sve do dana objavljenja pred Izraelom.
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 2 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24