bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Luke 18
Luke 18
Bosnian
← Chapter 17
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 19 →
1
Isus ispriča učenicima poredbu kako se uvijek treba moliti i nikada ne odustajati:
2
„Bio u nekome gradu sudija. Niti se bojao Boga, niti je mario za ljude.
3
A u tome gradu bila i neka udovica koja je stalno dolazila njemu i molila ga: Dodijeli mi pravdu u mojoj parnici!
4
Sudija dugo nije htio, ali napokon odluči: Iako se ne bojim Boga i ne marim za ljude,
5
dodijelit ću pravdu toj udovici što mi stalno dodijava, da me vječno ne gnjavi!
6
Jeste li čuli šta je rekao nepravedni sudija?”, upita Gospod.
7
„Neće li onda Bog dodijeliti pravdu svojim izabranicima koji mu danonoćno vape? Hoće li odgađati da im pomogne?
8
Kažem vam, brzo će im dodijeliti pravdu. Ali kad se Sin Čovječiji vrati, hoće li naći vjere na Zemlji?”
9
Ispriča zatim poredbu o nekima koji su bili uvjereni u svoju pravednost, a druge su prezirali:
10
„Dva su čovjeka došla pomoliti se u Hramu. Jedan je bio farizej, a drugi ubirač poreza.
11
Farizej je u sebi govorio: Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljiv, nepravedan, preljubnik ili kao ovaj ubirač poreza.
12
Dvaput u sedmici postim i dajem desetinu od sveg svojeg prihoda.
13
A ubirač poreza ostao je daleko i nije se usudio čak ni pogledati u nebo dok je molio. Udarao se u prsa i govorio: Bože, smiluj se meni grešniku!
14
Kažem vam: on je otišao kući opravdan, a ne onaj prvi! Jer ko sebe uzdiže, bit će ponižen, a ko se ponizi, bit će uzvišen.”
15
Donosili su Isusu i veoma malu djecu da ih dotakne. Kad su to opazili, učenici su zabranjivali da to čine.
16
Ali Isus ih dozva i reče: „Pustite dječicu meni, ne sprečavajte ih, jer takvima pripada Božije carstvo.
17
Zaista vam kažem, ko ne prihvati Carstvo Božije poput djeteta, nikada neće u njega ući!”
18
Neki uglednik upita Isusa: „Dobri učitelju, šta moram učiniti da baštinim Vječni život?”
19
„Zašto me zoveš dobrim?”, upita ga Isus. „Dobar je samo Bog i niko drugi.
20
A zapovijedi znaš: ne čini preljubu, ne ubij, ne ukradi, ne svjedoči lažno, poštuj oca i majku!”
21
„Svih tih zapovijedi držim se još od mladosti”, odgovori čovjek.
22
„Još jedno ti nedostaje”, reče mu nato Isus. „Idi i prodaj sve što imaš, a novac podijeli sirotinji, pa ćeš steći blago na Nebu. Onda dođi i slijedi me!”
23
Kad je ovo čuo, čovjek se ožalosti, jer je bio veoma bogat.
24
Videći to, Isus se jako razočara i reče: „Kako je teško bogatašima ući u Carstvo Božije!
25
Lakše bi devi bilo provući se kroz iglenu ušicu nego bogatašu ući u Božije carstvo!”
26
Oni koji su to čuli, pitali su: „Pa ko se onda može spasiti?”
27
„Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je moguće”, odgovori im Isus.
28
Kefa reče: „Mi smo ostavili sve svoje i pošli za tobom.”
29
Isus odgovori: „Zaista vam kažem, nema toga ko je ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu radi Božijega carstva
30
a da neće već na ovome svijetu dobiti mnogo više, a u budućem svijetu i Vječni život.”
31
Isus okupi Dvanaestericu i reče im: „Evo, idemo u Jerusalem. Tamo će se na Sinu Čovječijem ispuniti sve što su napisali vjerovjesnici.
32
Predat će Ga paganima, izrugivat će Mu se, zlostavljati Ga i popljuvati.
33
Izbičevat će Ga i ubiti, a On će treći dan oživjeti.”
34
Ali ovi nisu ništa od toga razumjeli. Te su im riječi bile tajnovite, pa nisu mogli pojmiti o čemu govori.
35
Kad se Isus približio Jerihonu, pokraj puta sjedio je neki slijepac i prosio.
36
Čuo je mnoštvo koje je prolazilo, pa se raspitao šta je to.
37
„Prolazi Isus Nazarećanin”, kazaše mu.
38
On nato poviče: „Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!”
39
Ljudi iz mnoštva koje je išlo pred Isusom ušutkivali su ga, ali on je još jače vikao: „Sine Davidov, smiluj mi se!”
40
Isus se zaustavi i naredi da ga dovedu. Kad se približio, upita ga:
41
„Šta želiš da ti učinim?” „Da progledam, Gospode!”, zamoli on.
42
A Isus mu reče: „Progledaj! Tvoja te je vjera izliječila.”
43
Slijepac odmah progleda i krene za Isusom slaveći Boga. I sav narod koji je to vidio zahvali Bogu.
← Chapter 17
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 19 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24