Luke 9

Bosnian

← Chapter 8 Jump to: Chapter 10 →

1Isus pozove Dvanaestericu učenika te im dade vlast i moć nad svim zlodusima i moć da liječe bolesti.

2Pošalje ih zatim da objavljuju Božije carstvo i da liječe bolesne.

3„Ništa ne nosite sa sobom na put”, reče im. „Ni štap, ni torbu, ni hljeb, ni novac, ni duple haljine.

4Kad dođete u neku kuću, stanujte u njoj, te iz nje idite dalje.

5Ako vas u nekom mjestu ne prime, otiđite iz njega, a na odlasku stresite prašinu s nogu. To će biti svjedočanstvo protiv njih.”

6I učenici pođu. Obilazili su sela objavljujući Radosnu vijest i liječeći bolesne.

7Kad je Herod tetrarh čuo o svemu što se događalo, zbunio se, jer su neki govorili: „To je Ivan oživio.”

8Drugi su rekli: „Pojavio se Ilija”, a treći: „Ustao je neki od starih vjerovjesnika.”

9„Ivanu sam ja odrubio glavu”, reče Herod. „Ko je onda ovaj o kojem toliko pričaju?” I tražio je priliku da ga vidi.

10Kad su se poslanici vratili, ispričaju Isusu sve što su učinili. Isus ih povede sa sobom i povuče se s njima u osamu, u grad zvani Betsaida.

11Ali narod je to saznao i krenuo za njima. Isus ih je primio. Poučavao ih je o Božijem carstvu i liječio sve koji su trebali izlječenje.

12Kasno poslije podne prišla su mu Dvanaesterica učenika. „Pusti ljude”, rekli su. „Neka odu u okolna sela i zaseoke da pronađu smještaj i jelo, jer smo ovdje u pustoši.”

13Ali Isus im reče: „Vi ih nahranite.” „Imamo samo pet hljebova i dvije ribe”, odvrate oni. „Osim da mi odemo i kupimo hranu za sav ovaj narod?”

14A tu je bilo otprilike pet hiljada muškaraca. „Recite im da posjedaju u grupe po pedesetero”, odgovori Isus.

15I svi posjedaju.

16A Isus uzme pet hljebova i dvije ribe, te pogleda u nebo, blagoslovi hranu i razlomi. Davao je hranu učenicima, a oni su je dijelili narodu.

17Svi su se nasitili i još su dvanaest košara napunili ostacima.

18Dok se Isus jednom u osami molio, s njim su bili samo učenici. On ih upita: „Šta kažu ljudi, ko sam ja?”

19Oni odgovore: „Neki misle da si Ivan Potapatelj, drugi da si Ilija, a treći da si neki stari vjerovjesnik koji je ustao iz mrtvih.”

20„A šta vi velite, ko sam?”, upita ih. „Ti si Mesija, Pomazanik Božiji”, reče Kefa.

21Isus ih strogo upozori da o tome nikom ne govore.

22I reče: „Sin Čovječiji mora mnogo pretrpjeti. Starješine, svećenički poglavari i pismoznanci će Ga odbaciti. Ubit će Ga, a On će treći dan oživjeti.”

23Zatim reče svima: „Ako neko želi biti moj sljedbenik, nek se odrekne samoga sebe, neka svakodnevno uzima svoj krst i neka ide za mnom.

24Ko želi spasiti svoj život, izgubit će ga. Ali ko radi mene izgubi svoj život, taj će ga spasiti.

25A kakva je korist čovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubi samoga sebe ili sebi naudi?

26Zastidi li se ko mene i mojih riječi, njega će se Sin Čovječiji postidjeti kada dođe u svojoj i Očevoj slavi i u slavi svetih anđela.

27Kažem vam, neki od vas ovdje neće okusiti smrti dok ne vide Božije carstvo.”

28Otprilike osam dana poslije toga pođe Isus s Kefom, Ivanom i Jakovom u goru da se moli.

29Dok se molio, lice mu se ozari a odjeća zablista bijelim sjajem.

30Uto se pojave dvojica ljudi i počnu s njim razgovarati. Bili su to Mojsije i Ilija.

31Pojavili su se u slavi i razgovarali su s njim o smrti koja se treba ispuniti u Jerusalemu.

32Kefu i njegove drugove savladao je san. Kad su se probudili, ugledali su Isusa u sjaju i dvojicu ljudi kako stoje s njim.

33Dok su ta dvojica odlazili, Kefa, i ne znajući šta govori, reče Isusu: „Učitelju, dobro nam je ovdje. Napravimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju i jednu Iliji.”

34Još dok je govorio, pojavi se oblak i prekrije ih. Kad su se našli u oblaku, jako se prestraše.

35Iz oblaka se začuje glas: „Ovo je Moj ljubljeni Sin kojega sam izabrao! Njega slušajte!”

36Baš kad je glas utihnuo, Isus ostane sâm. Učenici su šutjeli i tada još nikome nisu ništa govorili o tom što su vidjeli.

37Kad su sutradan sišli s gore, Isusu dođe ususret masa svijeta.

38Neki čovjek iz mase poviče: „Učitelju, molim te, pogledaj mi sina! Jedinac mi je!

39Opsjeda ga duh, pa odjednom počne vrištati, bacati se i pjena mu ide na usta. Jedva ga ostavi kad ga čitava izmrcvari.

40Molio sam tvoje učenike da ga istjeraju, ali nisu mogli.”

41„Nevjerni i opaki naraštaju!”, reče Isus. „Koliko dugo još moram biti s vama? Dokle vas moram podnositi? Dovedi sina!”

42Dok je dječak prilazio, zloduh ga baci na tlo i počne ga grčiti. A Isus zaprijeti duhu, izliječi dječaka i preda ga njegovu ocu.

43Svi su bili zadivljeni Božijim veličanstvom. Dok su se divili svemu što je učinio, Isus reče učenicima:

44„Zapamtite dobro šta vam govorim: Sin Čovječiji bit će predat ljudima u ruke.”

45Ali oni nisu razumjeli šta im kazuje, jer im je to bilo sakriveno, tako da ne mogu shvatiti, a bojali su se da ga pitaju za značenje tih riječi.

46Učenici počnu razmišljati o tome ko bi od njih mogao biti najveći.

47Znajući što im je na srcu, Isus uzme dijete, primakne ga k sebi

48i kaže: „Ko prihvati ovo malo dijete radi mene, prihvaća mene. A ko prihvaća mene, prihvaća Onoga Koji me je poslao. Ko je najmanji među vama, taj je najveći.”

49Ivan mu reče: „Učitelju, vidjeli smo jednoga kako tvojim imenom izgoni zle duhove; rekli smo mu da to ne čini, jer ne ide sa nama.”

50„Ne branite mu!”, reče im Isus. „Ko nije protiv vas, uz vas je!” Isus na putu u Jerusalem 9:51 – 19:27

51Kad se primaklo vrijeme njegovog uznesenja, Isus odlučno krene u Jerusalem

52i pošalje glasnike. Oni odu u neko samarijsko selo da mu pripreme smještaj.

53Ali tamo ga ljudi nisu htjeli primiti, jer je putovao u Jerusalem.

54Kad su to vidjeli učenici Jakov i Ivan, upitaju Isusa: „Gospode, hoćeš li da zazovemo oganj s neba da ih spali?”

55Ali on se okrenu i prekori ih.

56Zatim odu u drugo selo.

57Dok su išli putem, neki čovjek reče Isusu: „Slijedit ću te kamo god ti pošao!”

58Ali Isus mu odgovori: „Lisice imaju jame i ptice imaju gnijezda, a Sin Čovječiji nema gdje ni glavu nasloniti.”

59Jednome reče: „Slijedi me!” Čovjek odgovori: „Gospode, dopusti mi da najprije odem da ukopam oca.”

60Ali Isus mu odgovori: „Pusti da mrtvi pokopavaju svoje mrtvace, a ti idi objavljuj Božije carstvo!”

61Još neko reče: „Gospode, slijedit ću te, ali mi najprije dopusti da se oprostim sa svojim ukućanima.”

62Ali Isus mu odgovori: „Ko stavi ruku na plug, a zatim se okreće natrag, nije pogodan za Božije carstvo.”

← Chapter 8 Jump to: Chapter 10 →