bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Luke 5
Luke 5
Bosnian
← Chapter 4
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 6 →
1
Dok je stajao jednom na obali Genezaretskoga jezera, a narod bio nagrnuo njemu da sluša Božiju riječ,
2
ugleda Isus dvije lađice koje su ribari ostavili uz obalu, jer su ispirali mreže.
3
Uđe u jednu lađicu Simonovu, pa ga zamoli da je malo odgurne od obale. Zatim sjedne i počne iz lađice poučavati narod.
4
Kad je završio, reče Simonu: „Isplovi natrag na pučinu pa baci mreže za lov!”
5
„Gospode”, reče mu Simon, „cijelu noć smo teško radili i ništa nismo uhvatili, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.”
6
Kad to učine, uhvati se toliko riba da su mreže gotovo pucale.
7
Ribari dadnu znak svojim drugovima u drugoj lađici da im priskoče u pomoć. Oni dođu, pa obje lađice napune toliko da su gotovo tonule.
8
Kad je to vidio Simon Kefa, padne na koljena pred Isusom i reče: „Gospode, odmakni se od mene jer sam čovjek grešan!”
9
Veliki ulov riba zaprepastio je Simona i sve koji su bili s njime,
10
pa i njegove drugove Jakova i Ivana, Zebedejeve sinove. Isus odgovori Simonu: „Ne boj se! Od sada ćeš loviti ljude!”
11
Oni izvuku lađice na kopno, sve ostave i pođu za njim.
12
U jednom mjestu gdje je Isus boravio pojavi se iznenada čovjek pun gube. Čim spazi Isusa, baci se pred njega ničice i zamoli ga: „Gospode, ako hoćeš, možeš me očistiti!”
13
Isus pruži ruku i dotakne ga. „Hoću!”, reče. „Budi čist!” I gube odmah nestane.
14
Isus mu naredi: „Nikome o ovom ne govori, već idi i pokaži se svećeniku, te prinesi žrtveni dar za svoje očišćenje, prema Mojsijevom zakonu, njima za svjedočanstvo.”
15
Ali on je još više pronio glas o Isusu, pa je golemo mnoštvo naroda nahrupilo da ga čuje i da se izliječi od bolesti.
16
A on je odlazio moliti se na usamljenim mjestima.
17
Jednoga dana, dok je Isus poučavao, tu su sjedili farizeji i učitelji Zakona koji su došli iz svih galilejskih i judejskih sela i iz Jerusalema, a njega je sila Gospodnja poticala da liječi.
18
Neki ljudi donijeli su uzetog čovjeka na nosilima. Htjeli su ga unijeti unutra i položiti pred Isusa,
19
ali nisu se kroz narod uspjeli probiti do njega. Zato se popnu na krov, načine otvor među crepovima, te ga na nosilima spuste usred mase pred Isusa.
20
Videći njihovu vjeru, Isus reče: „Čovječe, grijesi su ti oprošteni!”
21
Pismoznanci i farizeji odmah počnu raspravljati: „Ko je ovaj da tako huli? Ko može opraštati grijehe osim jedinoga Boga!”
22
Isus prozre njihove misli pa ih upita: „Zašto raspravljate u srcima svojim?
23
Šta je lakše reći: Grijesi su ti oprošteni ili Ustani i hodaj.
24
Ali da znate da Sin Čovječiji ima vlast na zemlji opraštati grijehe.” Okrenu se zatim prema uzetome i reče: „Kažem ti: ustani, uzmi nosila i idi kući!”
25
Čovjek odmah ustane, naočigled svih uzme nosila i ode svojoj kući slaveći Boga.
26
Tada sve prisutne obuzme zanos, pa su slavili Boga i veoma uplašeni govorili: „Danas smo vidjeli velike stvari!”
27
Izlazeći nakon toga, Isus ugleda ubirača poreza, zvao se Levi, kako sjedi u svojem uredu. „Pođi za mnom!”, reče mu Isus.
28
Levi nato ustane, ostavi sve, te pođe za njim.
29
Levi poslije u svojemu domu priredi veliku gozbu u čast Isusu. S njima je za stolom sjedilo mnogo ubirača poreza i drugih gostiju.
30
A farizeji i pismoznanci negodovali su i govorili učenicima: „Zašto jedete i pijete s ubiračima poreza i grešnicima?”
31
Isus im odgovori: „Liječnik ne treba zdravima, već bolesnima.
32
Došao sam grešnike pozvati na obraćenje, a ne pravednike.”
33
Oni mu tada prigovore: „Ivanovi i farizejski učenici često poste i mole se, a tvoji jedu i piju!”
34
Isus im reče: „Ne mogu svatovi postiti dok je mladoženja s njima.
35
Ali doći će dan kad će im ugrabiti mladoženju. Tada će postiti.”
36
Zatim im Isus ispriča poredbu: „Niko neće rupu na starome odijelu krpiti tkaninom s novoga, jer tako bi poderao i novo odijelo, a starome zakrpa s novoga ionako ne bi pristajala.
37
I niko ne toči novo vino u stare mjehove, jer bi se od njega raspuknuli. Tako bi se i vino prolilo i mjehovi uništili.
38
Novo vino mora se sipati u nove mješine.
39
I niko pijući staro vino ne poželi piti novo. Staro je bolje, kažu.”
← Chapter 4
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 6 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24