Luke 8

Bosnian

← Chapter 7 Jump to: Chapter 9 →

1Nedugo zatim počne Isus obilaziti gradove i sela i objavljivati Radosnu vijest o Božijem carstvu. S njim su išla Dvanaesterica učenika

2i neke žene koje je oslobodio zloduha i izliječio od bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje je istjerao sedam zlih duhova,

3zatim Ivana, žena Herodovog upravitelja Kuza, te Suzana i još mnoge. One su služile svojim dobrima.

4Jednom kad je nagrnuo silan narod iz svih gradova, on ispriča poredbu:

5„Neki je ratar sijao sjeme. Dok je sijao, nešto sjemena padne na stazu, pa ga pogaze. Dođu i ptice nebeske, te ga pozoblju.

6Malo sjemena padne na kamenito tlo, i tek što je niknulo, osuši se, jer nije imalo vlage.

7Malo sjemena padne među trnje, te ovo poraste i uguši ga.

8Nešto ga, napokon, padne u dobru zemlju, te donese stostruk rod.” Kad je to rekao, poviče: „Ko ima uši, neka čuje!”

9Učenici ga upitaju za značenje te poredbe.

10On im reče: „Vama je dopušteno razumjeti tajnu o Božijem carstvu. A ostalima pričam poredbe. Da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.

11Evo značenja poredbe: Sjeme je Božija riječ.

12Sjeme oko puta su oni koji čuju, ali zatim dolazi Đavo i odnosi Riječ iz njihovih srca, te oni ne povjeruju i ne spase se.

13Kamenito tlo su oni koji čuju Riječ i radosno je prihvate, ali nemaju korijena. Neko vrijeme vjeruju, ali kada dođe kušnja, otpadnu.

14U trnje zasijano sjeme su oni koji čuju Riječ, ali je uguše životne brige, bogatstvo i uživanje, te zato ne donesu zrelog roda.

15Dobro tlo su plemenita i dobra srca koja slušaju Riječ, trajno je čuvaju i ustrajno donose rod.”

16„Niko ne pali svjetiljku da je pokrije posudom ili metne pod postelju, već zato da je stavi na postolje kako bi svi koji uđu vidjeli svjetlost.

17Sve što je sada skriveno i što je u potaji učinjeno, jednom će izaći na vidjelo.

18Zato pazite kako slušate. Onome ko ima, dat će se, a onome koji nema uzet će se i ono što misli da ima.”

19Dođoše Isusu njegova majka i braća, ali nisu mogli do njega od mnoštva naroda.

20Neko mu je javio: „Vani su ti majka i braća, žele te vidjeti.”

21Isus odgovori: „Moja majka i moja braća su oni koji slušaju Božiju riječ i vrše je.”

22Jednog su dana Isus i učenici ušli u lađicu. Isus im reče: „Prijeđimo na drugu stranu jezera.” I otisnu se od obale.

23Dok su plovili, Isus je zaspao. Na jezeru se podigne oluja. Voda stade zapljuskivati lađicu. Bili su u nevolji.

24Učenici probude Isusa vičući: „Učitelju! Učitelju, izginut ćemo!” Isus se probudi, te zaprijeti vjetru i uzburkanim valovima. Oni se umire i nastane tišina.

25„Gdje vam je vjera?”, upita. A prestrašeni i začuđeni učenici su govorili među sobom: „Ko je on da zapovijeda vjetrovima i vodi i da mu se oni pokoravaju?”

26Doplove tako u geraski kraj, nasuprot Galileji.

27Tek što je Isus izašao na kopno, dođe mu iz grada ususret neki čovjek opsjednut zlodusima. Već dugo nije nosio odjeću ni stanovao u kući, nego po grobnicama.

28Čim je ugledao Isusa, on zakuka, baci se ničice pred njega i izglasa poviče: „Šta hoćeš od mene, Isuse, Sine Uzvišenoga Boga? Molim te, ne muči me!”

29Jer Isus je naredio nečistom duhu da izađe iz čovjeka, kojeg je već dugo držao u vlasti. Čak i kad su ga vezali lancima i okovima, čovjek ih je raskinuo, jer ga je zloduh gonio u pustinju.

30„Kako se zoveš?”, upita ga Isus. „Legija”, odgovori on, jer su u njega ušli mnogi zlodusi.

31Zaklinjali su Isusa da im ne zapovjedi da odu u Bezdan.

32A tamo u gori paslo je veliko krdo svinja. Zlodusi zamole Isusa da im dopusti da uđu u svinje. On im dopusti.

33Zlodusi izađu iz čovjeka i uđu u svinje. Nato cijelo krdo jurne niz obronak u jezero i podavi se.

34Kad su svinjari vidjeli šta se zbilo, pobjegnu i razglase to po gradu i selima

35te ljudi dođu da vide šta se dogodilo. Kad su došli Isusu, nađu čovjeka iz kojeg su izašli zlodusi kako obučen i zdrave pameti sjedi do Isusovih nogu, te se prestraše.

36Očevici im ispričaju kako je opsjednuti spašen.

37Sav narod iz geraskoga kraja obuzme veliki strah. Stoga zamole Isusa da ode od njih. Isus uđe u lađicu i pođe natrag.

38Čovjek iz kojeg su izašli zlodusi molio ga je da mu dopusti ostati s njim, ali Isus mu reče:

39„Vrati se kući i reci svima šta ti je Bog učinio.” Čovjek ode i po čitavom gradu razglasi šta mu je Isus učinio.

40Kad se Isus vratio na drugu stranu jezera, narod ga je dočekao.

41Dođe tada neki čovjek, zvao se Jair, predstojnik sinagoge, te se baci Isusu pred noge i zamoli ga da pođe njegovoj kući.

42Dvanaestogodišnja kći jedinica bila mu je na samrti. Isus pođe za njim dok se narod tiskao oko njega.

43Tu je bila i neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja. Sve što je imala potrošila je na liječnike, ali je niko nije mogao izliječiti.

44Ona priđe Isusu s leđa i dotakne skut njegova ogrtača. Krvarenje joj odmah prestane.

45„Ko me je dotaknuo?”, upita Isus. Svi su to odricali, a Kefa reče: „Učitelju, pa toliki se svijet gura oko tebe.”

46Isus odgovori: „Ne, neko me je dotaknuo. Osjetio sam kako sila izlazi iz mene.”

47Videći da se ne može skriti, žena mu sva uplašena priđe, padne ničice i pred svima ispriča zašto ga je dotaknula i kako je smjesta ozdravila.

48On joj reče: „Kćeri, tvoja te vjera spasila. Idi u miru.”

49Dok je to još govorio, stigli su Jairu iz doma s viješću: „Kći ti je umrla. Nema smisla da mučiš dalje Učitelja.”

50Isus to ču pa reče Jairu: „Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti.”

51Kad je došao u kuću, ne dopusti nikome da uđe s njim osim Kefi, Ivanu i Jakovu, te djetetovom ocu i majci.

52Svi su unutra plakali i naricali za djevojčicom. Isus im reče: „Ne plačite! Nije umrla, nego spava.”

53Ali oni su ga ismijavali, znajući da je umrla.

54Isus je uhvati za ruku i poviče: „Ustani, djevojčice!”

55U nju se odmah vrati njezin duh, te ustane. Isus zapovjedi da joj daju jesti.

56Roditelji se zaprepaste. A Isus im naredi da nikome ne govore o tome što se dogodilo.

← Chapter 7 Jump to: Chapter 9 →