bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian Latin Version : 1865
/
Mark 10
Mark 10
Serbian Latin Version : 1865
← Chapter 9
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 11 →
1
I ustavši odande dođe u okoline Judejske preko Jordana, i steče se opet narod k njemu; i kao što običaj imaše, opet ih učaše.
2
I pristupivši fariseji upitaše ga kušajući: može li čovjek pustiti ženu?
3
A on odgovarajući reče im: šta vam zapovijeda Mojsije?
4
A oni rekoše: Mojsije dopusti da joj se da raspusna knjiga i da se pusti.
5
I odgovarajući Isus reče im: po tvrđi vašega srca napisa vam on zapovijest ovu.
6
A u početku stvorenja muža i ženu stvorio ih je Bog.
7
Zato ostavi čovjek oca svojega i mater i prilijepi se k ženi svojoj,
8
I budu dvoje jedno tijelo. Tako nijesu više dvoje nego jedno tijelo.
9
A što je Bog sastavio čovjek da ne rastavlja.
10
I u kući opet zapitaše ga za to učenici njegovi.
11
I reče im: koji pusti ženu i oženi se drugom, čini preljubu na njoj.
12
I ako žena ostavi muža svojega i pođe za drugoga, čini preljubu.
13
I donošahu k njemu djecu da ih se dotakne; a učenici branjahu onima što ih donošahu.
14
A Isus vidjevši rasrdi se i reče im: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije.
15
Zaista vam kažem: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neće ući u njega.
16
I zagrlivši ih metnu na njih ruke te ih blagoslovi.
17
I kad iziđe na put, pritrča neko, i kleknuvši na koljena pred njim pitaše ga: učitelju blagi! šta mi treba činiti da dobijem život vječni?
18
A Isus reče mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga.
19
Zapovijesti znaš: ne čini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoči lažno; ne čini nepravde nikome; poštuj oca svojega i mater.
20
A on odgovarajući reče mu: učitelju! sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje.
21
A Isus pogledavši na nj, omilje mu, i reče mu: još ti jedno nedostaje: idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; i dođi te hajde za mnom uzevši krst.
22
A on posta zlovoljan od ove riječi, i otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat.
23
I pogledavši Isus reče učenicima svojima: kako je teško bogatima ući u carstvo nebesko!
24
A učenici se uplašiše od riječi njegovijeh. A Isus opet odgovarajući reče im: djeco! kako je teško onima koji se uzdaju u svoje bogatstvo ući u carstvo Božije!
25
Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u carstvo Božije.
26
A oni se vrlo divljahu govoreći u sebi: ko se dakle može spasti?
27
A Isus pogledavši na njih reče: ljudima je nemoguće, ali nije Bogu: jer je sve moguće Bogu.
28
A Petar mu poče govoriti: eto mi smo ostavili sve, i za tobom idemo.
29
A Isus odgovarajući reče: zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i jevanđelja radi,
30
A da neće primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuća, i braće, i sestara, i otaca, i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu život vječni.
31
Ali će mnogi prvi biti pošljednji, i pošljednji prvi.
32
A kad iđahu putem u Jerusalim, Isus iđaše pred njima, a oni se čuđahu, i za njim iđahu sa strahom. I uzevši opet dvanaestoricu poče im kazivati šta će biti od njega:
33
Evo idemo u Jerusalim, i sin čovječij predaće se glavarima svešteničkijem i književnicima i osudiće ga na smrt, i predaće ga neznabošcima;
34
I narugaće mu se, i biće ga, i popljuvaće ga, i ubiće ga, i treći dan ustaće.
35
I pred njega dođoše Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi, govoreći: učitelju! hoćemo da nam učiniš za što ćemo te moliti.
36
A on reče: što hoćete da vam učinim?
37
A oni mu rekoše: daj nam da sjedemo jedan s desne strane tebi a drugi s lijeve, u slavi tvojoj.
38
A Isus im reče: ne znate šta ištete: možete li piti čašu koju ja pijem, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim?
39
A oni mu rekoše: možemo. A Isus reče im: čašu dakle koju ja pijem ispićete; i krštenjem kojijem se ja krstim krstićete se;
40
Ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati nego kojima je ugotovljeno.
41
I čuvši to desetorica počeše se srditi na Jakova i na Jovana.
42
A Isus dozvavši ih reče im: znate da knezovi narodni vladaju narodom i poglavari njegovi upravljaju njim.
43
Ali među vama da ne bude tako; nego koji hoće da bude veći među vama, da vam služi.
44
I koji hoće prvi među vama da bude, da bude svima sluga.
45
Jer sin čovječij nije došao da mu služe nego da služi, i da da dušu svoju u otkup za mnoge.
46
I dođoše u Jerihon. I kad izlažaše iz Jerihona, on i učenici njegovi i narod mnogi, sin Timejev Vartimej slijepi sjeđaše kraj puta i prošaše.
47
I čuvši da je to Isus Nazarećanin stade vikati i govoriti: sine Davidov Isuse! pomiluj me!
48
I prijećahu mu mnogi da ućuti, a on još većma vikaše: sine Davidov! pomiluj me!
49
I stavši Isus reče da ga zovnu. I zovnuše slijepca govoreći mu: ne boj se; ustani, zove te.
50
A on zbacivši sa sebe haljine svoje ustade, i dođe k Isusu.
51
I odgovarajući reče mu Isus: šta ćeš da ti učinim? A slijepi reče mu: Ravuni! da progledam.
52
A Isus reče mu: idi, vjera tvoja pomože ti. I odmah progleda, i otide putem za Isusom.
← Chapter 9
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 11 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16