bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian Latin Version : 1865
/
Mark 6
Mark 6
Serbian Latin Version : 1865
← Chapter 5
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 7 →
1
I iziđe odande, i dođe na svoju postojbinu; i za njim idoše učenici njegovi.
2
I kad dođe subota, poče učiti u zbornici. I mnogi koji slušahu, divljahu se govoreći: otkud ovome to? I kakva mu je premudrost dana? I čudesa takova rukama njegovijem čine se?
3
Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijin i Judin i Simonov? I nijesu li sestre njegove ovdje među nama? I sablažnjavahu se o njega.
4
A Isus reče im: nigdje nije prorok bez časti do na postojbini svojoj i u rodu i u domu svome.
5
I ne mogaše ondje nijednoga čuda da učini, osim što malo bolesnika iscijeli metnuvši na njih ruke.
6
I divljaše se nevjerstvu njihovome. I iđaše po okolnijem selima i učaše.
7
I dozva dvanaestoricu, i poče ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima nečistijem.
8
I zapovjedi im da ništa ne uzimaju na put osim jednoga štapa: ni torbe ni hljeba ni novaca u pojasu;
9
Nego obuveni u opanke, i ne oblačiti dviju haljina.
10
I reče im: gdje uđete u dom ondje ostanite dok ne iziđete odande.
11
I ako vas ko ne primi i ne posluša vas, izlazeći odande otresite prah s nogu svojijeh za svjedočanstvo njima. Zaista vam kažem: lakše će biti Sodomu i Gomoru u dan strašnoga suda nego gradu onome.
12
I otišavši propovijedahu da se treba kajati;
13
I đavole mnoge izgonjahu; i mazahu uljem mnoge bolesnike; i iscjeljivahu.
14
I začu car Irod za Isusa (jer njegovo ime bijaše se razglasilo), i reče: Jovan krstitelj iz mrtvijeh usta, zato čini čudesa.
15
Drugi govorahu: to je Ilija. A drugi govorahu: to je prorok ili kao koji od proroka.
16
A kad ču Irod, reče: to je Jovan koga sam ja posjekao, on usta iz mrtvijeh.
17
Jer ovaj Irod posla te uhvatiše Jovana, i svezavši baci ga u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega, jer se oženi njom.
18
Jer Jovan govoraše Irodu: ne možeš ti imati žene brata svojega.
19
A Irodijada rasrdi se na njega, i šćaše da ga ubije, ali ne mogaše.
20
Jer se Irod bojaše Jovana znajući ga da je čovjek pravedan i svet, i čuvaše ga, i mnogo koješta činjaše kako mu on reče, i rado ga slušaše.
21
I dogodi se dan zgodan, kad Irod na dan svoga rođenja davaše večeru knezovima svojijem i vojvodama i starješinama Galilejskijem.
22
I ušavši kći Irodijadina i igravši i ugodivši Irodu i gostima njegovijem reče car djevojci: išti u mene šta god hoćeš, i daću ti.
23
I zakle joj se: što god zaišteš u mene daću ti, da bi bilo i do po carstva moga.
24
A ona izišavši reče materi svojoj: šta ću iskati? A ona reče: glavu Jovana krstitelja.
25
I odmah ušavši brzo k caru zaiska govoreći: hoću da mi daš sad na krugu glavu Jovana krstitelja.
26
I zabrinu se car, ali kletve radi i gostiju svojijeh ne htje joj odreći.
27
I odmah posla car dželata, i zapovjedi da donese glavu njegovu.
28
A on otišavši posiječe ga u tamnici, i donese glavu njegovu na krugu, i dade djevojci, a djevojka dade je materi svojoj.
29
I čuvši učenici njegovi dođoše i uzeše tijelo njegovo, i metnuše ga u grob.
30
I skupiše se apostoli k Isusu, i javiše mu sve i što učiniše i šta ljude naučiše.
31
I reče im: dođite vi sami nasamo, i počinite malo. Jer ih bijaše mnogo koji dolaze i odlaze, i ne imahu kad ni jesti.
32
I otidoše na lađi u pusto mjesto sami.
33
I vidješe ih ljudi kad iđahu, i poznaše ih mnogi, i pješice iz sviju gradova stjecahu se onamo, i prestigoše ih, i skupiše se oko njega.
34
I izišavši Isus vidje narod mnogi, i sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira; i poče ih učiti mnogo.
35
I kad bi već pred noć, pristupiše k njemu učenici njegovi govoreći: pusto je mjesto, a već je dockan;
36
Otpusti ih neka idu u okolna sela i palanke da kupe sebi hljeba; jer nemaju šta jesti.
37
A on odgovarajući reče im: podajte im vi neka jedu. I rekoše mu: već ako da idemo da kupimo za dvjesta groša hljeba, i da im damo da jedu?
38
A on im reče: koliko hljebova imate? Idite vidite. I vidjevši rekoše: pet hljebova i dvije ribe.
39
I zapovjedi im da ih posade sve na gomile po zelenoj travi.
40
I posadiše se na gomile po sto i po pedeset.
41
I uzevši onijeh pet hljebova i dvije ribe pogleda na nebo, i blagoslovi, pa prelomi hljebove, i dade učenicima svojijem da metnu ispred njih; i one dvije ribe razdijeli svima.
42
I jedoše svi, i nasitiše se.
43
I nakupiše komada dvanaest kotarica punijeh i od riba.
44
A bijaše onijeh što su jeli hljebove oko pet hiljada ljudi.
45
I odmah natjera učenike svoje da uđu u lađu i da idu naprijed na onu stranu u Vitsaidu dok on otpusti narod.
46
I otpustivši ih otide na goru da se pomoli Bogu.
47
I uveče bijaše lađa nasred mora, a on sam na zemlji.
48
I vidje ih gdje se mučahu veslajući: jer im bijaše protivan vjetar. I oko četvrte straže noćne dođe k njima idući po moru; i šćadijaše da ih mimoiđe.
49
A oni vidjevši ga gdje ide po moru mišljahu da je utvara, i povikaše;
50
Jer ga svi vidješe i poplašiše se. I odmah progovori s njima, i reče im: ne bojte se, ja sam, ne plašite se.
51
I uđe k njima u lađu, i utoli vjetar; i vrlo se uplašiše, i divljahu se.
52
Jer ih ne naučiše hljebovi; jer se bijaše srce njihovo okamenilo.
53
I prešavši dođoše u zemlju Genisaretsku; i stadoše u kraj.
54
I kad iziđoše iz lađe, odmah ga poznaše ljudi.
55
I optrčavši sav onaj kraj počeše na odrima donositi bolesnike gdje čujahu da je on.
56
I kud god iđaše u sela ili u gradove ili u palanke, na raskršćima metahu bolesnike i moljahu ga da se barem skuta od haljine njegove dotaknu: i ozdravljahu svi koji ga se doticahu.
← Chapter 5
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 7 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16