bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian Latin Version : 1865
/
Mark 9
Mark 9
Serbian Latin Version : 1865
← Chapter 8
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 10 →
1
I reče im: zaista vam kažem: imaju neki među ovima što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide carstvo Božije da dođe u sili.
2
I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana i izvede ih na goru visoku same; i preobrazi se pred njima.
3
I haljine njegove postadoše sjajne i vrlo bijele kao snijeg, kao što ne može bjelilja ubijeliti na zemlji.
4
I ukaza im se Ilija s Mojsijem gdje se razgovarahu s Isusom.
5
I Petar odgovarajući reče Isusu: Ravi! dobro nam je ovdje biti; i da načinimo tri sjenice: tebi jednu i Mojsiju jednu i Iliji jednu.
6
Jer ne znadijaše šta govori; jer bijahu vrlo uplašeni.
7
I postade oblak te ih zakloni; i dođe glas iz oblaka govoreći: ovo je sin moj ljubazni; njega poslušajte.
8
I ujedanput pogledavši nikoga ne vidješe osim Isusa sama sa sobom.
9
A kad silažahu s gore zaprijeti im da nikom ne kazuju šta su vidjeli, dok sin čovječij ne ustane iz mrtvijeh.
10
I riječ zadržaše u sebi pitajući jedan drugoga: šta to znači ustati iz mrtvijeh?
11
I pitahu ga govoreći: kako govore književnici da Ilija treba najprije da dođe?
12
A on odgovarajući reče im: Ilija će doći najprije, i urediti sve; ali i sin čovječij treba da mnogo postrada i da se ponizi, kao što je pisano.
13
Ali vam kažem da je i Ilija došao i učiniše s njim šta htjedoše kao što je pisano za njega.
14
I došavši k učenicima svojijem vidje narod mnogi oko njih i književnike gdje se prepiru s njima.
15
I odmah vidjevši ga sav narod uplaši se i pritrčavši pozdravljahu ga.
16
I upita književnike: šta se prepirete s njima?
17
I odgovarajući jedan od naroda reče: učitelju! dovedoh k tebi sina svojega u kome je duh nijem.
18
I svaki put kad ga uhvati lomi ga, i pjenu baca i škrguće zubima; i suši se. I rekoh učenicima tvojijem da ga istjeraju; i ne mogoše.
19
A on odgovarajući mu reče: o rode nevjerni! dokle ću s vama biti? dokle ću vas trpljeti? Dovedite ga k meni.
20
I dovedoše ga k njemu; i kad ga vidje odmah ga duh stade lomiti; i panuvši na zemlju valjaše se bacajući pjenu.
21
I upita oca njegova: koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on reče: iz djetinjstva.
22
I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako što možeš pomozi nam, smiluj se na nas.
23
A Isus reče mu: ako možeš vjerovati: sve je moguće onome koji vjeruje.
24
I odmah povikavši otac djetinji sa suzama govoraše: vjerujem, Gospode! pomozi mojemu nevjerju.
25
A Isus videći da se stječe narod zaprijeti duhu nečistome govoreći mu: duše nijemi i gluhi! ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i više ne ulazi u njega.
26
I povikavši i izlomivši ga vrlo iziđe; i učini se kao mrtav tako da mnogi govorahu: umrije.
27
A Isus uzevši ga za ruku podiže ga; i usta.
28
I kad uđe u kuću pitahu ga učenici njegovi nasamo: zašto ga mi ne mogosmo istjerati?
29
I reče im: ovaj se rod ničim ne može istjerati do molitvom i postom.
30
I izišavši odande iđahu kroz Galileju; i ne šćadijaše da ko dozna.
31
Jer učaše učenike svoje, i govoraše im da će se sin čovječij predati u ruke ljudske, i ubiće ga, i pošto ga ubiju ustaće treći dan.
32
A oni ne razumijevahu riječi, i ne smedijahu da ga zapitaju.
33
I dođe u Kapernaum, i kad bješe u kući zapita ih: šta se prepiraste putem među sobom?
34
A oni mučahu; jer se putem prepiraše među sobom ko je najveći.
35
I sjedavši dozva dvanaestoricu i reče im: koji hoće da bude prvi neka bude od sviju najzadnji i svima sluga.
36
I uzevši dijete metnu ga među njih i zagrlivši ga reče im:
37
Ko jedno ovakovo dijete primi u ime moje, mene prima; a ko mene primi, ne prima mene nego onoga koji je mene poslao.
38
Odgovori mu Jovan govoreći: učitelju! vidjesmo jednoga gdje imenom tvojijem izgoni đavole koji ne ide za nama: i zabranismo mu, jer ne ide za nama.
39
A Isus reče: ne branite mu; jer nema nikoga koji bi imenom mojijem čudo činio da može brzo zlo govoriti za mnom.
40
Jer ko nije protiv vas s vama je.
41
Jer ko vas napoji čašom vode u ime moje, zato što ste Hristovi, zaista vam kažem: neće mu propasti plata.
42
A koji sablazni jednoga od ovijeh malijeh koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenični o vratu njegovu i da se baci u more.
43
I ako te ruka tvoja sablažnjava, otsijeci je: bolje ti je bez ruke u život ući, negoli s obje ruke ući u pakao, u oganj vječni,
44
Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.
45
I ako te noga tvoja sablažnjava, otsijeci je: bolje ti je ući u život hromu, negoli s dvije noge da te bace u pakao, u oganj vječni,
46
Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.
47
Ako te i oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga: bolje ti je s jednijem okom ući u carstvo Božije, negoli s dva oka da te bace u pakao ognjeni,
48
Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.
49
Jer će se svaki ognjem posoliti, i svaka će se žrtva solju posoliti.
50
Dobra je so; ali ako so bude neslana, čim će se osoliti? Imajte so u sebi, i mir imajte među sobom.
← Chapter 8
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 10 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16