Mark 5

Serbian Latin Version : 1865

← Chapter 4 Jump to: Chapter 6 →

1I dođoše preko mora u okolinu Gadarinsku.

2I kad iziđe iz lađe, odmah ga srete čovjek s duhom nečistijem,

3Koji življaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama;

4Jer je mnogo puta bio metnut u puta i u verige, pa je iskidao verige i puta izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti.

5I jednako dan i noć bavljaše se u grobovima i u gorama vičući i bijući se kamenjem.

6A kad vidje Isusa izdaleka, poteče i pokloni mu se.

7I povikavši iza glasa reče: šta je tebi do mene, Isuse sine Boga višnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me.

8Jer mu govoraše: iziđi, duše nečisti, iz čovjeka.

9I pitaše ga: kako ti je ime? I odgovori mu: legeon mi je ime; jer nas je mnogo.

10I moliše ga mnogo da ih ne šalje iz one okoline.

11A ondje po brijegu pasijaše veliki krd svinja.

12I moliše ga svi đavoli govoreći: pošlji nas u svinje da u njih uđemo.

13I dopusti im Isus odmah. I izišavši duhovi nečisti uđoše u svinje; i navali krd s brijega u more; a bijaše ih oko dvije hiljade: i potopiše se u moru.

14A svinjari pobjegoše, i javiše u gradu i po selima. I iziđoše ljudi da vide šta je bilo.

15I dođoše k Isusu, i vidješe bijesnoga u kome je bio legeon gdje sjedi obučen i pametan; i uplašiše se.

16A oni što su vidjeli kazaše im šta bi od bijesnoga i od svinja.

17I počeše ga moliti da ide iz njihovijeh krajeva.

18I kad uđe u lađu, moljaše ga onaj što je bio bijesan da bude s njim.

19A Isus ne dade mu, već mu reče: idi kući svojoj k svojima i kaži im šta ti Gospod učini, i kako te pomilova.

20I otide i poče pripovijedati u Deset Gradova šta mu učini Isus; i svi se divljahu.

21I kad prijeđe Isus u lađi opet na onu stranu, skupi se narod mnogi oko njega; i bješe kraj mora.

22I gle, dođe jedan od starješina zborničkijeh po imenu Jair; i vidjevši ga pade pred noge njegove.

23I moljaše ga vrlo govoreći: kći je moja na smrti; da dođeš i da metneš na nju ruke da ozdravi i živi.

24I pođe s njim; i za njim iđaše naroda mnogo i turkahu ga.

25I žena nekakva koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi

26I veliku muku podnijela od mnogijeh ljekara, i potrošila sve što je imala, i ništa joj nijesu pomogli, nego još gore načinili,

27Kad je čula za Isusa, dođe u narodu sastrag, i dotače se haljine njegove.

28Jer govoraše: ako se samo dotaknem haljina njegovijeh ozdraviću.

29I odmah presahnu izvor krvi njezine, i osjeti u tijelu da ozdravi od bolesti.

30I odmah Isus osjeti u sebi silu što iziđe iz njega, i obazrevši se na narod reče: ko se to dotače mojijeh haljina?

31I rekoše mu učenici njegovi: vidiš narod gdje te turka, pa pitaš: ko se dotače mene?

32I on se obziraše da vidi onu koja to učini.

33A žena uplašivši se drktaše, i znajući što joj se dogodi, dođe i kleče pred njim, i kaza mu svu istinu.

34A on reče joj: kćeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje.

35Još on govoraše, a dođoše od starješine zborničkoga govoreći: kći tvoja umrije; šta već trudiš učitelja?

36A Isus odmah čuvši riječ što rekoše reče starješini: ne boj se, samo vjeruj.

37I ne dade za sobom ići nikome osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljeva.

38I dođe u kuću starješine zborničkoga, i vidje vrevu i plač i jauk veliki.

39I ušavši reče im: šta ste uzavreli te plačete? Djevojka nije umrla, nego spava.

40I potsmijevahu mu se. A on istjeravši sve uze oca djevojčina i mater i koji bijahu s njim, i uđe gdje ležaše djevojka.

41I uzevši djevojku za ruku reče joj: Talita kumi, koje znači: djevojko, tebi govorim, ustani.

42I odmah usta djevojka i hođaše; a bješe od dvanaest godina. I začudiše se čudom velikijem.

43I zaprijeti im vrlo da niko ne dozna za to, i reče: podajte joj nek jede.

← Chapter 4 Jump to: Chapter 6 →