bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian Latin Version : 1865
/
Mark 14
Mark 14
Serbian Latin Version : 1865
← Chapter 13
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 15 →
1
Bijahu pak još dva dana do pashe i do dana prijesnijeh hljebova; i tražahu glavari sveštenički i književnici kako bi ga iz prijevare uhvatili i ubili.
2
Ali govorahu: ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio.
3
I kad bijaše on u Vitaniji u kući Simona gubavoga i sjeđaše za trpezom, dođe žena sa sklenicom mnogocjenoga mira čistoga nardova, i razbivši sklenicu ljevaše mu na glavu.
4
A neki se srđahu govoreći: zašto se to miro prosipa tako?
5
Jer se mogaše za nj uzeti više od trista groša i dati siromasima. I vikahu na nju.
6
A Isus reče: ostavite je; šta joj smetate? ona učini dobro djelo na meni.
7
Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoćete možete im dobro činiti; a mene nemate svagda.
8
Ona što može, učini: ona pomaza naprijed tijelo moje za ukop.
9
Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda jevanđelje ovo po svemu svijetu, kazaće se i to za spomen njezin.
10
I Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, otide ka glavarima svešteničkijem da im ga izda.
11
A oni čuvši obradovaše se, i obrekoše mu novce dati: i tražaše zgodu da ga izda.
12
I u prvi dan prijesnijeh hljebova, kad klahu pashu, rekoše mu učenici njegovi: gdje ćeš da idemo da ti zgotovimo pashu da jedeš?
13
I posla dvojicu od učenika svojijeh i reče im: idite u grad, i srešće vas čovjek koji nosi vodu u krčagu; idite za njim,
14
I gdje uđe kažite gospodaru od one kuće: učitelj veli: gdje je gostionica gdje ću jesti pashu s učenicima svojijem?
15
I on će vam pokazati veliku sobu prostrtu gotovu: ondje nam zgotovite.
16
I iziđoše učenici njegovi, i dođoše u grad, i nađoše kao što im kaza, i ugotoviše pashu.
17
I kad bi uveče, dođe sa dvanaestoricom.
18
I kad sjeđahu za trpezom i jeđahu reče Isus: zaista vam kažem: jedan od vas, koji jede sa mnom, izdaće me.
19
A oni se zabrinuše, i stadoše govoriti jedan za drugijem: da ne ja? i drugi: da ne ja?
20
A on odgovarajući reče im: jedan od dvanaestorice koji umoči sa mnom u zdjelu.
21
Sin čovječij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome čovjeku koji izda sina čovječijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj čovjek.
22
I kad jeđahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reče: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje.
23
I uze čašu i davši hvalu dade im; i piše iz nje svi.
24
I reče im: ovo je krv moja novoga zavjeta koja će se proliti za mnoge.
25
Zaista vam kažem: više neću piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad ću ga piti novoga u carstvu Božijemu.
26
I otpojavši hvalu iziđoše na goru Maslinsku.
27
I reče im Isus: svi ćete se vi sablazniti o mene ovu noć; jer je pisano: udariću pastira i ovce će se razbjeći.
28
Ali po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju.
29
A Petar mu reče: ako se i svi sablazne, ali ja neću.
30
I reče mu Isus: zaista ti kažem: noćas dok dvaput pijetao ne zapjeva tri puta ćeš me se odreći.
31
A on još većma govoraše: da bih znao s tobom i umrijeti neću te se odreći. Tako i svi govorahu.
32
I dođoše u selo koje se zove Getsimanija, i reče učenicima svojijem: sjedite ovdje dok ja idem da se pomolim Bogu.
33
I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i zabrinu se i poče tužiti.
34
I reče im: žalosna je duša moja do smrti; počekajte ovdje, i stražite.
35
I otišavši malo pade na zemlju, i moljaše se da bi ga mimoišao čas ako je moguće.
36
I govoraše: Ava oče! sve je moguće tebi; pronesi čašu ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoću nego kako ti.
37
I dođe i nađe ih gdje spavaju, i reče Petru: Simone! Zar spavaš? Ne može li jednoga časa postražiti?
38
Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srčan ali je tijelo slabo.
39
I opet otišavši pomoli se Bogu one iste riječi govoreći.
40
I vrativši se nađe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oči otežale; i ne znadijahu šta bi mu odgovorili.
41
I dođe treći put, i reče im: jednako spavate i počivate; dosta je; dođe čas; evo se predaje sin čovječij u ruke grješnicima.
42
Ustanite da idemo; evo izdajnik se moj približi.
43
I odmah dok on još govoraše, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara svešteničkijeh i od književnika i starješina.
44
I izdajnik njegov dade im znak govoreći: koga ja cjelivam onaj je: držite ga, i vodite ga čuvajući.
45
I došavši odmah pristupi k njemu, i reče: Ravi! ravi! i cjeliva ga.
46
A oni metnuše ruke svoje na nj i uhvatiše ga.
47
A jedan od onijeh što stajahu ondje izvadi nož te udari slugu poglavara svešteničkoga, i otsiječe mu uho.
48
I odgovarajući Isus reče im: kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite,
49
A svaki dan sam bio kod vas u crkvi i učio, i ne uhvatiste me. Ali da se zbude pismo.
50
I ostavivši ga učenici svi pobjegoše.
51
I za njim iđaše nekakav mladić ogrnut platnom po golu tijelu; i uhvatiše onoga mladića.
52
A on ostavivši platno go pobježe od njih.
53
I dovedoše Isusa k poglavaru svešteničkome, i stekoše se k njemu svi glavari sveštenički i književnici i starješine.
54
I Petar ide za njim izdaleka do u dvor poglavara svešteničkoga, i sjeđaše sa slugama, i grijaše se kod ognja.
55
A glavari sveštenički i sva skupština tražahu na Isusa svjedočanstva da ga ubiju; i ne nađoše;
56
Jer mnogi svjedočahu lažno na njega i svjedočanstva ne bijahu jednaka.
57
I jedni ustavši svjedočahu na njega lažno govoreći:
58
Mi smo čuli gdje on govori: ja ću razvaliti ovu crkvu koja je rukama načinjena, i za tri dana načiniću drugu koja neće biti rukama načinjena.
59
I ni ovo svjedočanstvo njihovo ne bijaše jednako.
60
I ustavši poglavar sveštenički na srijedu zapita Isusa govoreći: zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoče?
61
A on mučaše i ništa ne odgovaraše. Opet poglavar sveštenički zapita i reče: jesi li ti Hristos, sin blagoslovenoga?
62
A Isus reče: jesam; i vidjećete sina čovječijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem.
63
A poglavar sveštenički razdrije svoje haljine, i reče: šta nam trebaju više svjedoci?
64
Čuste hulu na Boga; šta mislite? A oni svi kazaše da je zaslužio smrt.
65
I počeše jedni pljuvati na nj, i pokrivati mu lice, i ćušati ga, i govoriti mu: proreci; i sluge ga bijahu po obrazima.
66
I kad bijaše Petar dolje na dvoru, dođe jedna od sluškinja poglavara svešteničkoga,
67
I vidjevši Petra gdje se grije pogleda na nj i reče: i ti si bio s Isusom Nazarećaninom.
68
A on se odreče govoreći: ne znam niti razumijem šta ti govoriš. I iziđe napolje pred dvor: i pijetao zapjeva.
69
I opet kad ga vidje sluškinja, poče govoriti onima što stajahu ondje: ovaj je od njih.
70
A on se opet odricaše. I malo zatijem opet oni što stajahu ondje rekoše Petru: vaistinu si od njih: jer si Galilejac, i govor ti je onakovi.
71
A on se poče kleti i preklinjati: ne znam toga čovjeka za koga vi govorite.
72
I drugi put zapjeva pijetao. I opomenu se Petar riječi što mu reče Isus: dok pijetao dvaput ne zapjeva odreći ćeš me se triput. I stade plakati.
← Chapter 13
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 15 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16