1 Samuel 1

Bosnian

Jump to: Chapter 2 →

1U Ramataim-Sofimu bijaše čovjek koji se zvao Elkana, porijeklom sa gorja Efrajim, bio je Jerokamov sin, koji bijaše sin Elihua, kojeg rodi Tohus, a njega je začeo Suf.

2Imao je dvije žene, jedna se zvala Hana, a druga Penina. Penina je imala djecu, a Hana bijaše nerotkinja.

3No, ovaj čovjek se svake godine uspinjao iz svoga grada u Šilo, kako bi se molio Gospodu nad vojskama i da bi mu prinosio žrtve. A tamo bijahu Hofni i Pinhas, sinovi Elisa, Gospodnji svećenici.

4A onoga dana kad je žrtvovao, Elkana dâ svojoj ženi Penini, i svim svojim sinovima i kćerima, dio prinosa.

5No, Hani je dao dvaput više, jer ju je volio; ali Gospod je učini nerotkinjom.

6A suparnica ju je dražila i vrijeđala svojim besjedama, da ju ožalosti zbog toga što joj Gospod ne dade poroda.

7I tako je bivalo iz godine u godinu; njena bi je suparnica, kad god bi otišla ka Gospodnjem domu, toliko vrijeđala da je ona samo plakala i nije mogla jesti.

8Ali Elkana, njen muž, tada je upita: „Hana, zašto plačeš? Zašto ne jedeš? Zašto ti je srce tako potišteno? Zar ti ja ne vrijedim više nego deset sinova?”

9A jednoga dana Hana ustane, nakon što je jela i pila u Šilu. Eli, svećenik, je baš tada sjedio na svojoj stolici kraj dovratnika Gospodnjeg hrama.

10Ona se, sva potištena, molila Gospodu gorko plačući.

11Tad se zakune govoreći: „Gospode nad vojskama, ako ćeš se osvrnuti na jad služavke svoje i ako ćeš me se sjetiti, ako nećeš služavku svoju zaboraviti i ako joj daruješ sina, onda ću ga posvetiti Gospodu, sve dok je živ, i britvu mu neće prinijeti glavi!”

12No, Eli je posmatrao njena usta dok se tako dugo pred Gospodom molila.

13Hana je zborila tiho, u sebi; samo su joj se usne micale, glas joj se nije čuo, tako da je Eli pomislio da je pijana.

14Tad je Eli upita: „Do kad se misliš opijati? Ostavi se tog vina!”

15Ali Hana odvrati: „Ne, gospodaru moj. Ja sam potištena žena; nisam pila vina i žestokih pića, nego sam svoje srce otvorila pred Gospodom!

16Ne pomišljaj da je tvoja služavka Belialova kćer, nego sam iz čemerne tuge i žalosti ovako dugo zborila!”

17Tad joj Eli reče: „Idi u miru! Neka ti Bog Izraela dâ ono za što si molila!”

18A ona odgovori: „Dopusti da tvoja služavka nađe milost u tvojim očima!” Tako žena pođe svojim putem i lice joj više nije bilo kao prije, ne bijaše tako tužno.

19Tako pođu rano ujutro da se pomole Gospodu; zatim se vrate kući u Ramu. Tad Elkana legne sa svojom ženom Hanom, a Gospod je se sjeti.

20I desi se da Hana zatrudni; i kad prođoše dani, rodi sina. Nadjene mu ime Samuel, jer reče: „Njega sam od Gospoda izmolila.”

21Tad Elkana krene sa cijelim domom gore, da Gospodu prinese godišnju žrtvu i ono što je obećao;

22Hana nije pošla s njim nego mu reče: „Odvest ću dječaka gore kad prestane dojiti, a potom će gore ostati dovijeka!”

23A Elkana, njen muž, odgovori: „Učini ono što ti se čini najboljim. Ostani, dok ne prestane dojiti; neka Gospod ispuni Svoju riječ!” Tako žena ostane i dojila je sina sve dok ga nije odbila.

24Čim ga je odbila, povede ga u Gospodnji dom u Šilu. Povede tri mlada bika, ponese jednu efu brašna i mješincu vina; no dječak je bio veoma mlad.

25Tad zakolju jednog bika, i dječaka odvedu Eliju.

26A ona reče: „Oprosti gospodaru, živ bio – gospodaru mili, ja sam ona žena koja je ovdje kraj tebe stajala i molila se Gospodu.

27Molila sam za ovog dječaka, a sada mi je Gospod uslišio molbu.

28Zato ga predajem Gospodu; neka za života svoga pripadne Njemu!” – A on se tamo molio Gospodu.

Jump to: Chapter 2 →