1 Samuel 23

Bosnian

← Chapter 22 Jump to: Chapter 24 →

1Javiše Davidu: „Gle, Filistejci navaljuju na Keilu i pljačkaju gumna!”

2David tada upita Gospoda govoreći: „Da li da pođem tamo i da potučem ove Filistejce?” I Gospod reče Davidu: „Otiđi, potuci Filistejce i spasi Keilu!”

3Ali muškarci koji su bili uz Davida rekoše: „Gle, plašimo se čak i ovdje u Judeji, a sad nam valja poći u Keilu na bojne redove Filistejaca?”

4Tad David ponovo upita Gospoda. I Gospod mu odgovori: „Hajde, pođi dolje u Keilu, jer ja ću Filistejce predati u tvoje ruke!”

5Tako David otputova u Keilu sa muškarcima koji bijahu uz njega. Tamo se borio protiv Filistejaca, nanio im težak poraz i rastjerao njihovu stoku. Tako je David spasio stanovnike Keile.

6No Abjatar, sin Ahimelekov, donese sa sobom oplećak kad je pobjegao Davidu.

7Jave Šaulu da je David došao u Keilu, a Šaul potom rekne: „Bog ga predao u moje ruke jer je sebe samog zarobio tako što je otišao u grad sa kapijama i prijevornicama!”

8I Šaul naredi da se sav narod skupi za rat i da ode dolje u Keilu, kako bi opsjeli Davida i njegove ljude.

9Budući da je David saznao da Šaul sprema zlo protiv njega, obrati se svećeniku Abjataru govoreći: „Donesi oplećak ovamo!”

10I David reče: „O Gospode, Bože Izraela, Tvoj sluga je čuo da Šaul sigurno namjerava doći u Keilu i da hoće zbog mene razoriti grad.

11Hoće li me stanovnici Keile predati u njegove ruke? Da li će Šaul sići ovamo kako je čuo Tvoj sluga? Reci sluzi svome, o Gospode, Bože Izraela!” Tad Gospod progovori: „Doći će!”

12A David nastavi: „Hoće li stanovnici Keile predati mene i moje ljude u Šaulove ruke?” A Gospod odgovori: „Predat će vas!”

13Potom David pođe sa svojim ljudima, njih oko šeststo, i krene iz Keile i razbježaše se gdje god su mogli. Šaul odustane od pohoda kada su mu javili da je David pobjegao iz Keile.

14A David ostane u pustinji, u gorskim tvrđavama, i bdio je u gorju u pustinji Zif. Šaul ga je tražio svakoga dana, ali ga Bog ne dade u njegove ruke.

15No, kada je David saznao da se Šaul pokrenuo da ga ubije (a David se tada nalazio u pustinji Zif, u Horši),

16tada krene Jonatan, Šaulov sin, i dođe Davidu u Horšu da mu osnaži desnicu u ime Božije.

17Obrati mu se ovim riječima: „Ne boj se, ruka moga oca Šaula te neće snaći, nego ćeš ti postati kralj nad Izraelom i ja ću te naslijediti! I moj otac Šaul to veoma dobro zna.”

18I oni sklope savez pred Gospodom, David ostane u Horši, a Jonatan se vrati kući.

19I Zifijci pođu gore Šaulu u Gibeu i jave mu: „Zar David nije skriven kod nas u gorskim tvrđama u Horši, na brdu Hokil, koje je južno od Ješimona?

20A sada kralju, ako ti je milo sići, onda siđi, a mi ćemo ga predati u ruke kralju!”

21A Šaul odgovori: „Neka vas Gospod blagoslovi, jer ste imali obzira prema kralju!

22A sada otiđite i dalje se raspitujte i izviđajte gdje se nalazi, i ko ga je tamo vidio; rekli su mi da je jako lukav.

23Pregledajte sve zbjegove u kojima se krije, i onda opet dođite meni, kada pouzdano budete znali gdje je. Tada ću poći s vama, i naći ću ga među hiljadama Jude ako bude u zemlji.”

24Tad krenu i odu od Šaula u Zif. No David je sa svojim ljudima boravio u pustinji Maon, u ravnici, južno od Ješimona.

25A kada je Šaul krenuo sa svojim ljudima da ga traži izvijeste Davida i on siđe do stijena i ostane u pustinji Maon. Kada je Šaul čuo za to počne slijediti Davida u pustinju Maon.

26Šaul je napredovao sa jedne strane brda, a David se sa svojim ljudima nalazio s druge strane. I desi se, kada je David žurio da pobjegne od Šaula – a Šaul je baš tada okruživao sa svojim ljudima Davida i njegovu družinu, kako bi ih zarobio –

27Šaulu stigne glasnik koji mu reče: „Požuri, dolazi, Filistejci su provalili u zemlju!”

28Potom Šaul odustane, prestane goniti Davida i krene prema Filistejcima. Stoga ovo mjesto zovu „Klanac razlaza”.

29David ode odatle i ostane na uzvisinama En-gedi.

← Chapter 22 Jump to: Chapter 24 →