1 Samuel 17

Bosnian

← Chapter 16 Jump to: Chapter 18 →

1A Filistejci skupe čete, i spreme se za boj kod Soka u Judi. Utabore se između Soka i Azeke, kod Efes-Damina.

2Šaul i muževi Izraela također se skupe i utabore u Terebintskoj dolini; tamo su se spremali za boj protiv Filistejaca.

3I Filistejci su stajali na brdu s onu stranu, a Izraelci na brdu koje je sa ove strane, između njih se prostirala dolina.

4Tad iz filistejskog tabora istupi jedan prvak koji se zvao Golijat, bio je iz Gata; bio je visok šest lakata i jedan pedalj.

5Na glavi je nosio kacigu od mjedi, i imao je ljuskav oklop; njegov oklop je bio težak pet hiljada šekela mjedi.

6Nosio je mjedene nogavice, i mjedenu sulicu na leđima,

7držač njegova koplja bio je poput vratila, a šiljak njegova koplja je u sebi imao šest stotina šekela željeza; pred njim je koračao štitonoša.

8Potom stane i počne vikati prema bojnim redovima Izraelaca govoreći: „Zašto ste se postrojili za boj? Zar ja nisam Filistejac, a vi Šaulove sluge? Izaberite između sebe čovjeka koji će sići k meni!

9Ako bude imao snage da se sa mnom bori i ako me potuče, onda ćemo biti vaše sluge, a ako ga ja pobijedim i ubijem, onda ćete vi biti naše sluge, nama ćete služiti!”

10I Filistejac nastavi govoriti: „Danas sam osramotio Izraelove bojne redove; pošaljite čovjeka i pustite da se borimo!”

11A kada su Šaul i cijeli Izrael čuli riječi Filistejca, uplaše se i obuzme ih golema strepnja.

12A David je bio sin Efrajimovca iz Betlehema u Judeji, taj se zvao Jišaj, i imao je osam sinova. Taj je čovjek već u Šaulovo vrijeme bio star, i bogat danima među muževima.

13I Jišajeva tri najstarija sina pođoše sa njim u rat. Najstariji se zvao Eliab, drugi Abinadab i treći Šama.

14David je bio najmlađi. Kada su trojica najstarijih sinova otišli sa Šaulom u boj,

15David ode od Šaula kako bi u Betlehemu čuvao ovce svoga oca.

16A Filistejac bi izlazio ujutro i navečer i stajao tamo četrdeset dana.

17Tad Jišaj reče svome sinu Davidu: „Brzo, ponesi u tabor svojoj braći ovu efu prženog žita i deset hljebova!

18A deset komada ovog sira ponesi vođi nad hiljadama i obiđi svoju braću, provjeri jesu li dobro, i donesi mi od njih kakav znak!

19Jer se oni sa Šaulom i svim muževima Izraela u Terebinskoj dolini bore protiv Filistejaca!”

20I David krene rano ujutro, ovce ostavi kod jednog pastira, uzme darove i krene, onako kako mu je Jišaj zapovjedio. A kada je stigao do tabora, upravo je vojska izlazila da se postroji u bojne redove i dizala je bojnu viku.

21Izraelci i Filistejci se postrojiše, jedan bojni red protiv drugoga.

22Tad David preda one stvari čuvaru vojne opreme i otrči ka bojnom redu, zađe među borce i upita svoju braću da li su dobro.

23Dok je još sa njima razgovarao, gle, istupi iz bojnih redova prvak koji se zvao Golijat, Filistejac iz Gata, i vikne isto što i prije, tako da ga je David čuo.

24No svi su muževi Izraela bježali pred njim čim bi ga ugledali, i mnogo su se plašili.

25I izraelski muškarci rekoše: „Da li ste vidjeli ovog čovjeka koji se uspinje k nama? On je istupio da osramoti Izrael! Zato će kralj onoga koji ga pobijedi silno nagraditi, dat će mu svoju kćer i dom oca njegovog osloboditi.”

26Tad se David obrati muškarcima koji su stajali kraj njega govoreći: „Šta će pripasti onome čovjeku koji ubije onog Filistejca i odvrati sramotu od Izraela? Jer ko je ovaj Filistejac, taj neobrezani, koji sramoti bojne redove živoga Boga?”

27Tad narod ponovi ono što je prije rekao: „To će pripasti čovjeku koji njega pobijedi!”

28Ali Eliab, najstariji brat, čuje sav razgovor koji je David vodio sa muškarcima. Tad se Eliabova srdžba rasplamsa nad Davidom i on mu se obrati: „Zašto si došao ovamo? I kod koga si tamo u pustinji ostavio ono malo ovaca? Znam tvoju drskost i zloću tvoga srca, jer samo si došao da gledaš boj!”

29A David odgovori: „Šta sam sada učinio? Samo sam pričao!”

30Potom se okrene i ponovi svoje pitanje, a narod odgovori isto.

31I kad su čuli Davidove riječi, jave Šaulu što je govorio, i on pošalje po njega.

32Zatim se David obrati Šaulu: „Neka niko ne gubi hrabrost zbog njega; tvoj sluga će otići i borit se sa onim Filistejcem!”

33A Šaul odgovori: „Ne možeš se boriti sa onim Filistejcem, ti si dječak, a ovaj je ratnik od najmlađih dana!”

34A David nastavi govoriti: „Tvoj sluga je čuvao ovce oca svoga, i kada bi prišao kakav lav ili medvjed i odnio ovcu iz stada,

35onda bih krenuo za njim i oteo bih mu je iz čeljusti. A kada bi se digao na mene, uhvatio bih ga za bradu, utukao i ubio.

36I lava i medvjeda je tvoj sluga ubio, a neka ovaj neobrezani Filistejac prođe kao jedan od njih jer je osramotio bojne redove živoga Boga.”

37I David nastavi: „Gospod, koji me spasio od medvjeda i lavova, On će me spasiti i od ovog Filistejca!” I Šaul odvrati: „Pođi, i neka je Gospod uz tebe!”

38I Šaul odredi da na Davida stave njegovo oružje, mjedenu kacigu i oklop.

39Potom je David opasao mač iznad svojih haljina i pokušao hodati, jer nije prije probao. Tad se David obrati Šaulu: „Ne mogu u ovome hodati, nisam navikao!” I David to skide sa sebe.

40Tad uzme štap, izabere pet ravnih kamenica iz potoka pa ih stavi u svoju pastirsku torbu, koju je koristio kao torbu za praćku; uzme i praćku i krene ka Filistejcu.

41I Filistejac krene ka Davidu, a njegov štitonoša je koračao ispred.

42A Filistejac počne ismijavati Davida kada ga je vidio, zato što je dječak, rumen i lijep.

43Tad se Filistejac obrati Davidu: „Ta, jesam li pas pa mi prilaziš sa štapom?” I prokle Filistejac Davida bogovima svojim.

44Tad Filistejac vikne: „Dođi ovamo da tvoje meso dam pticama nebeskim i zvijerima polja!”

45A David odgovori Filistejcu: „Ti mi prilaziš noseći mač, koplje i sulicu, a ja ti prilazim u ime Gospoda nad vojskama, Boga bojnih redova Izraela, koje si ismijao!

46Danas će te Gospod predati u moju ruku, ubit ću te i uzeti tvoju glavu, i lešine filistejske vojske danas ću dati pticama nebeskim i divljim zvijerima zemaljskim, da sva zemlja spozna da Izrael ima Boga!

47I neka sva zajednica spozna da Gospod ne spašava mačem ili kopljem, jer boj je stvar Gospodnja, i On će vas predati u naše ruke!”

48I desi se kada je Filistejac krenuo i pošao prema Davidu, da David potrči ka njihovim bojnim redovima, pravo na Filistejca.

49Stavi ruku u torbu i izvuče jedan kamen, baci ga i pogodi Filistejca pravo u čelo, tako da je kamen prodro u njegovo čelo, i on padne licem na zemlju.

50Tako je David nadvladao Filistejca praćkom i kamenicom, savladao ga i ubio. A pošto David nije imao mač,

51potrči i stane na Filistejca, izvuče njegov mač iz korica i njime mu odsiječe glavu. A kada su Filistejci vidjeli da je njihov junak mrtav, razbježe se.

52I muškarci Izraela i Jude pođu i potjeraju Filistejce dižući bojnu viku, gonili su ih sve do doline, do kapija Ekrona; i leševi ubijenih Filistejaca su ležali na putu od Šaraajima preko Gata pa sve do Ekrona.

53I Izraelovi sinovi se vrate iz potjere i opljačkaju filistejski tabor.

54A David odnese glavu Filistejca u Jerusalem, a njegovo oružje stavi u svoj šator.

55A kada je Šaul vidio kako je David krenuo na Filistejca, upita Abnera, vojskovođu: „Abnere, čiji je sin ovaj dječak?” A Abner odgovori: „Tako mi duše tvoje, kralju, ne znam!”

56A kralj nastavi govoriti: „Onda se raspitaj čiji je sin ovaj dječak!”

57A čim se David vratio, pobijedivši Filistejca, Abner ga dovede Šaulu dok je još glava Filistejca bila u njegovim rukama.

58I Šaul mu se obrati govoreći: „Dječače, čiji si sin?” A David odgovori: „Ja sam sin tvoga sluge Jišaja iz Betlehema.”

← Chapter 16 Jump to: Chapter 18 →