bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
1 Samuel 30
1 Samuel 30
Bosnian
← Chapter 29
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 31 →
1
Amalećani već bijahu upali u južna područja i Siklag, kad se David trećeg dana sa svojim ljudima vratio tamo, i upadoše u sam Siklag i spališe ga ognjem.
2
Žene, i sve što bijaše tamo, mlado i staro, odvedoše, no, nisu nikoga ubili, nego su ih samo porobili, i onda pošli svojim putem.
3
A kada je David sa svojim ljudima stigao do grada, gle, bijaše posve spaljen, a njihove žene, sinovi i kćeri bijahu zarobljeni i odvedeni.
4
A tad David i narod koji je bio s njim poče plakati i jaukati, sve dok više nisu mogli suze pustiti.
5
Zarobiše i obje Davidove žene, Ahinoamu iz Jizreela, i Abigajilu, Nabalovu ženu iz Karmela.
6
A David se nađe u nevolji, narod ga je htio kamenovati, jer duša cijelog naroda bijaše ožalošćena, svako zbog svoga sina i svoje kćeri. No, David se osnaži u Gospodu, Bogu svome.
7
Tad se David obrati Abjataru, svećeniku, Ahimelekovom sinu: „Donesi mi oplećak!” I kada mu Abjatar donese oplećak,
8
David upita Gospoda govoreći: „Trebam li goniti ovu rulju? Hoću li ih stići?” A On mu odgovori: „Goni ih! Sigurno ćeš ih stići i ljude spasiti!”
9
I David pođe sa svojih šeststo muškaraca, koji bijahu uz njega, i kad stigoše do potoka Besora zaostaše neki od njih.
10
I David sa četiri stotine ljudi nastavi potjeru, a ostade onih dvjesta ljudi koji posustaše i ne mogaše prijeći potok Besor.
11
Potom naiđoše na nekog Egipćanina na polju, pa ga odvedoše Davidu i dadoše mu da jede hljeba i da pije vode.
12
Dadoše mu komad kolača od smokava i dva suha grozda. A on se okrijepi nakon jela, jer tri dana i tri noći nije okusio hljeba i popio vode.
13
A David ga upita: „Čiji si? Odakle dolaziš?” A on odgovori: „Ja sam egipatski mladić, sluga jednog Amalećanina, moj gospodar me napustio jer sam se razbolio prije tri dana.
14
Upadosmo u južnu keretsku zemlju i u područje Juda, i na jug Kaleba i spalismo Siklag ognjem.”
15
A David odvrati: „Hoćeš li me odvesti k toj rulji?” A ovaj odgovori: „Zakuni se Bogom da me nećeš ubiti i da me nećeš predati u ruke moga gospodara, onda ću te odvesti ovoj rulji!”
16
Tako ga je mladić odveo dolje, i gle, oni se bijahu proširili po cijelom području, slavili su, gozbili se i pili zbog velikog plijena koji opljačkaše iz zemlje Filistejaca i zemlje Juda.
17
I David ih je tukao od zore pa sve do večeri narednog dana, tako da se niko nije spasio, osim četiri stotine mladića koji uzjahaše kamile i pobjegoše.
18
Tako je David spasio sve što Amalećani oteše i izbavio je obje svoje žene.
19
Ništa im nije nedostajalo, od najmanje stvari do najveće, ni sinovima ni kćerima, niti je manjkalo nešto od plijena koji im oteše; David je sve povratio.
20
I David uzme sve ovce i sva goveda pa ih potjera pred ostalom stokom, a oni rekoše: „Ovo je Davidov plijen!”
21
A kad se David vratio do onih dvjesta ljudi, koji bijahu onako izmoreni pa ne mogaše poći sa Davidom i ostaše kraj potoka Besor, tad i oni pođu u susret Davidu i narodu koji bijaše uz njega. Tad im David priđe i ljubazno ih pozdravi.
22
No tada uzmu riječ Belialovi sinovi, koji bijahu među onima što su pratili Davida: „Nećemo im dati ništa od plijena koji smo povratili, jer nisu krenuli sa nama, osim što ćemo svakome vratiti njegovu ženu i djecu, neka ih povedu i neka idu!”
23
Tad David reče: „Braćo moja, nemojte tako postupati sa onim što nam je Gospod dao, koji nas je čuvao i koji je ovu rulju, koja je krenula protiv nas, predao u naše ruke.
24
A i ko bi vas mogao poslušati? Nego, koliki je dio onih koji su išli u boj, neka toliki dio pripadne i onima koji zaostaše kod tovara; neka dijele!”
25
I tako bijaše od toga dana, i on to učini običajem i pravom u Izraelu sve do današnjih dana.
26
Kada je David stigao u Siklag, pošalje nešto plijena starješinama u Judi, svojim prijateljima, uz poruku: „Gle, evo vam dar od plijena Gospodnjih neprijatelja!”,
27
naime, onima u Betelu, u Rami u Negevu, i onima u Jatiru,
28
onima u Aroeru, u Sifmotu i Eštemoi,
29
onima u Rakalu, u gradovima jerahmeelskim, i onima u gradovima Kenijaca,
30
i onima u Hormi, onima u Bor-Ašanu i onima u Atahu,
31
onima u Hebronu, i u svim mjestima kojim je David prošao sa svojim ljudima.
← Chapter 29
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 31 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31