bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
1 Samuel 25
1 Samuel 25
Bosnian
← Chapter 24
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 26 →
1
I umre Samuel, a cijeli Izrael se skupio pa ga je oplakivao i žalio. Zatim ga sahrane u njegovoj kući u Rami. David pođe odatle i ode u pustinju Paran.
2
No bijaše jedan čovjek u Maonu koji je imao gospodarstvo u Karmelu i bio izuzetno imućan; posjedovao je tri hiljade ovaca i hiljadu koza – i baš je tada dao da mu se strižu ovce u Karmelu.
3
Taj čovjek se zvao Nabal, a žena mu se zvala Abigajila. Bijaše to lijepa i razumna žena, no čovjek, Kalebovac, bijaše drzak i zao u svim svojim naumima.
4
A kada je David u pustinji čuo da je Nabal dao da mu se strižu ovce,
5
pošalje deset mladića i naredi im: „Pođite gore u Karmel, i kad dođete Nabalu, ljubazno ga pozdravite u moje ime,
6
zatim mu poručite sljedeće: ‘Neka je mir s tobom i da dugo živiš; neka mir vlada u dome tvome i u svemu što posjeduješ!
7
Čuo sam da strižeš ovce. Gle, tvoji momci su bili kod nas, nismo im nanijeli nikakvu zlo, nije im nedostajala ni najmanja stvar dok su bili u Karmeli.
8
O tome ih upitaj i oni će ti reći, budi milostiv mojim momcima, jer dođosmo u dobar dan. Daj onda svojim slugama i tvome sinu Davidu ono što ti se nađe pri ruci!’”
9
I Davidovi momci odu tamo, i sve ove riječi prenesu u Davidovo ime Nabalu, zatim su šutke čekali.
10
A Nabal odgovori Davidovim slugama govoreći: „Ko je taj David? Ko je sin Jišajev? Danas ima dosta sluga koji bježe od svojih gospodara!
11
Trebam li uzeti svoj hljeb, svoju vodu i meso, koje sam zaklao za svoje strigače, i sve to dati ljudima o kojima ne znam ništa?”
12
Tad se Davidovi momci vrate nazad, i obavijeste Davida o svemu što je Nabal kazao.
13
Tad se David obrati muževima: „Neka svaki od vas opaše mač!” I oni opasaše mačeve, i David opasa mač. I krene gore oko četiri stotine ljudi, slijedeći Davida, no njih dvije stotine ostane uz prtljag.
14
No jedan od mladića izvijesti Abigajilu, Nabalovu ženu, govoreći: „Gle, David je poslao glasnike iz pustinje da bi našeg gospodara ljubazno pozdravili; ali ih je on otjerao.
15
A ti su ljudi bili dobri prema nama, nisu nam nanijeli nikakvo zlo, i ništa nam nije nedostajalo dok smo bili na njihovom području, na poljima.
16
Bili su kao zidine oko nas, danju i noću, sve vrijeme, dok smo čuvali ovce.
17
A sada razmisli i vidi šta ti je učiniti, jer sigurno je da se nešto hrđavo sprema našem gospodaru i cijelom domu! A on je takav, sin Beliala, da nikoga neće poslušati.”
18
Tad Abigajila pohita i uzme dvjesta hljebova i dvije mješine vina, pet spremljenih ovaca, pored toga i pet mjerica prženog žita, stotinu kolačića od suhog grožđa i dvjesta smokvinih kolačića, pa sve to natovari na magarce,
19
i poruči mladićima: „Pođite preda mnom, gle, ja ću ići za vama!” Ali ništa o tome nije kazala svome mužu Nabalu.
20
I desi se, dok je tako jašući na magarcu silazila zaklonjena brdom da se pojave David i njegovi ljudi i susretnu je.
21
No David je prije toga kazao: „Gle, uzalud sam čuvao sve ono što je ovome pripadalo u pustinji, nisu ni sitnicu izgubili od onoga što je njihovo, a on mi na dobro uzvraća zlom!
22
Neka Bog tako učini neprijateljima Davida, i još više, ako mu od svega što ima ostavim ijednoga koji mokri uza zid!”
23
A kada je Abigajila ugledala Davida skoči sa magarca i padne ničice pred njim na zemlju,
24
baci mu se pred noge i reče: „Ah gospodaru moj, neka bude moja krivica, i dopusti da tvoja sluškinja govori pred tobom, i čuj njene riječi!
25
Gospodaru moj, ne mari za ovog Belialovog čovjeka, ovog Nabala, jer njegovo ime otkriva sve o njemu. Zove se ‘ludak’ i ludilo je u njemu. No ja, tvoja sluškinja, nisam vidjela mladiće moga gospodara koje si nam poslao.
26
A sada, gospodaru moj, tako živ bio Gospod, i tako mi duše tvoje, Gospod te sam spriječio u tome da prolijevaš krv i da se pomažeš svojom desnicom. Neka sada tvoji neprijatelji, oni što mome gospodaru spremaju zlo, postanu kao Nabal!
27
Evo darova koje je tvoja sluškinja donijela svome gospodaru; daruj mladiće koji slijede moga gospodara.
28
Ta oprosti sluškinji svojoj njenu krivicu, jer Gospod će sigurno izgraditi postojan dom mome gospodaru, jer moj gospodar vodi ratove Gospodnje, i neka se nikakvo zlo ne nađe uz tebe u svim tvojim danima.
29
I ako se kakav čovjek hoće uzdignuti da te progoni i da žudi za tvojim životom, neka je onda život gospodara moga zaklonjen u škrinji Gospoda, Boga tvoga; no neka živote tvojih neprijatelja baci ravno iz praćke!
30
Kada se Gospod po svemu dobrom ponese prema mome gospodaru, kako je i obećao, da bi te uzdigao da budeš knez nad Izraelom,
31
neka ne bude uvreda mome gospodaru, nit griža savjesti, što je prolijevao krv bez razloga i što je sam sebi pomogao. Ako Gospod sada hoće učiniti dobro mome gospodaru, onda se sjeti svoje sluškinje!”
32
Tad David odgovori Abigajili: „Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraela, koji te danas poslao meni ususret!
33
I neka je blagoslovljena razboritost tvoja, i blagoslov i tebi samoj, što si me danas odvratila od toga da padnem u krvni grijeh i da sebi pomognem svojom rukom!
34
Jer tako živ bio Gospod, Bog Izraela, koji me spriječio da učinim zlo; da mi nisi došla ovako brzo ne bi Nabalu do zore ostao nijedan koji mokri uza zid!”
35
Tako David iz njenih ruku primi ono što je donijela pa nastavi: „Vrati se kući u miru! Gle, počuo sam tvoj glas i vidio tvoj lik.”
36
No kada se Abigajila vratila kući zatekne Nabala kako se gosti kao kakav kralj; bio je veseo i pijan. Ali ona mu ne reče ništa, ni veliko ni malo, sve do rumene zore.
37
A kada se razdanilo i kada je Nabala popustilo vino, obavijesti ga o svemu. Tad njegovo srce premre u njemu i on posta kao kamen.
38
A deset dana poslije toga udari Gospod Nabala i on umre.
39
Kada je David čuo za Nabalovu smrt reče: „Neka je blagoslovljen Gospod, koji je osvetio sramotu koju mi nanese Nabalu, koji je slugu svoga zauzdao da ne krivi pravo!” I Gospod učini da Nabal plati svoju krivicu glavom! I David pošalje po Abigajilu, pa je zaprosi, kako bi mu postala žena.
40
Kad Davidove sluge dođoše Abigajili u Karmel, razgovaraše sa njom te joj rekoše: „David nas je poslao da te povedemo, da postaneš njegova žena!”
41
A ona ustane, pokloni se sve do zemlje i odgovori: „Gle, evo tvoje sluškinje da ti služi i da slugama svoga gospodara pere noge!”
42
I Abigajila pohita jašući na svome magarcu sa pet svojih sluškinja, koje su je slijedili, i pođe za Davidovom slugama i postane njegova žena.
43
No David se oženio i Ahinoamom iz Jizreela, tako mu obje postadoše žene.
44
No Šaul je Mikalu, svoju kćer, ženu Davidovu, dao Paltiju, sinu Laiša iz Galima.
← Chapter 24
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 26 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31