2 Kings 23

Bosnian

← Chapter 22 Jump to: Chapter 24 →

1Tad kralj pošalje po sve starješine Judeje i Jerusalema i oni se svi okupe kod njega.

2I kralj pođe u Gospodnji hram u pratnji svih Judejaca i svih stanovnika Jerusalema. Sa njim su išli i svećenici i vjerovjesnici i sav narod, mali i veliki, i čitali su pred svima riječi iz Knjige Saveza koju pronađoše u Gospodnjem hramu.

3Potom kralj stane kraj stupa i načini savez pred Gospodom, da će slijediti Gospoda i Njegove zapovijedi, svjedočanstva Njegova i odredbe svim srcem i cijelom dušom, kako bi ispunili riječi ovog Saveza koje su ispisane u ovoj knjizi. I cijeli narod prihvati Savez.

4Kralj dade zapovijed visokom svećeniku Hilkiji, drugorazrednim svećenicima i vratarima da iz odaja Gospodnjeg hrama iznesu sav pribor koji izradiše Baalu, Ašerama i cijeloj nebeskoj vojsci. Sve to spališe vani pred Jerusalemom na kidronskim poljima i pepeo odnesoše u Betel.

5Uklonio je i svećenike idola, one koji su kraljevi judejski uposlili, i koji su na visinama, u gradovima Judeje i Jerusalema, kadili. Ukloniše i one koji su kadili Baalu, suncu, mjesecu, sazviježđima i cijeloj nebeskoj vojsci.

6On dade da se iznesu Ašere iz Gospodnjeg hrama, odnesoše ih iz Jerusalema u dolinu Kidron i tamo ih spališe i smrviše, a potom prah baciše na grobove običnog naroda.

7Porušio je domove hramskih bludnika koji su bili kraj Gospodnjeg hrama, tamo gdje su žene tkale zavjese za Ašere.

8Dao je dovesti svećenike iz judejskih gradova i oskrnavio visine gdje su svećenici kadili, od Gebe pa sve do Beer Šebe; porušio je uzvisine kapija koje su se nalazile na ulazu u kapije Jošue, gradskog zapovjednika, dakle, sa lijeve strane prolaza kroz kapije.

9Ali visokim svećenicima nije bilo dozvoljeno žrtvovati na Gospodnjem žrtveniku u Jerusalemu, no, jeli su beskvasni hljeb među svojom braćom.

10Onečistio je i Tofet u dolini Hinomovih sinova, da niko više ne dopusti da njegov sin ili njegova kći pođu kroz vatru za Moloha.

11Potom je dao odstraniti konje koje su kraljevi Jude posvetili suncu na ulazu u Gospodnji hram, kraj odaja Netan Meleka, sobara, koje su se nalazile u dogradnji; a kočije sunca je spalio ognjem.

12Kralj je porušio žrtvenike na krovu, kraj gornje Ahabove sobe, koju su izgradili kraljevi Jude; isto je učinio sa žrtvenicima koje je Manaše dao izgraditi u predvorju Gospodnjeg doma, porušio ih je i prah pobacao u kidronsku dolinu.

13Oskrnavio je visine koje su se nalazile istočno od Jerusalema, a desno od gorja propasti, koje je Salomon, kralj Izraela, izgradio Aštarti, grozoti sidonskoj, i Kemošu, strahoti moapskoj, i Milkomi, nakazi amonskoj.

14Polomio je spomenike i porušio Ašere, a njihova mjesta ispunio ljudskim kostima.

15Isto je učinio i sa betelskim žrtvenikom i uzvisinom koju je podigao Jeroboam, sin Nebatov, koji je zaveo Izrael na grijeh; i ove žrtvenike i uzvisine je porušio. Spalio je uzvisinu i smrvio je u prah, a potom je ognjem spržio Ašere.

16Zatim Jošija pogleda oko sebe i ugleda grobove koji su se nalazili na tom gorju, pa naredi da se kosti izvade iz grobova i da se spale na žrtveniku, i tako ga oskrnavi po Gospodnjoj riječi, koju je objavio Božiji čovjek, kada je ovo kazao.

17I on upita: „Kakav je ono nadgrobni spomenik?” A ljudi iz grada mu odgovoriše: „To je grob jednog Božijeg čovjeka koji je došao iz Judeje i najavio sve ovo što si ti učinio sa betelskim žrtvenikom!”

18A na to kralj reče: „Ostavite ga onda neka počiva u miru, neka niko ne dira njegove ostatke!” Tako su njegove kosti ostale netaknute s kostima vjerovjesnika koji je došao iz Samarije.

19Jošija je porušio i sva visoka zdanja u gradovima Samarije, sve što podigoše kraljevi Izraela kako bi razjarili Gospoda, i sa njima je postupio onako kako je učinio sa betelskim žrtvenikom.

20Poklao je sve visoke svećenike koji su se našli na žrtvenicima, tamo je spalio i njihove kosti, pa se potom vratio u Jerusalem.

21Kralj se zatim obratio cijelom narodu govoreći: „Slavite Gospoda, Boga svoga, Pashu, onako kako stoji u Knjizi Saveza!”

22Zaista, niko nije svetkovao Pashu ovako još od vremena sudaca, njih koji su sudili Izraelu, i za sve vrijeme kraljeva Izraela i Jude.

23No, u osamnaestoj godini kralja Jošije proslaviše ovu Pashu Gospodu u Jerusalemu.

24Jošija je istrijebio vračeve i vidovnjake, terafime, idole i sve grozote koje su harale u zemlji judejskog, sve što je viđeno u Jerusalemu; sve je to istrijebio Jošija kako bi ispunio riječi zakona koje su ispisane u knjizi koju je svećenik Hilkija pronašao u Gospodnjem hramu.

25Njemu nije bio sličan nijedan kralj koji je vladao prije, njemu, koji se cijelim srcem i iz sve duše, iz sve snage svoje okrenuo Gospodu, posve slijedeći Mojsijev zakon; a ni poslije njega se nije uzdigao nijedan sličan njemu.

26No, Gospod se nije odvratio od svoje usijane srdžbe kojom je planuo na Judu uslijed svih prijestupa kojim ga je izazvao Manaše.

27Jer Gospod je kazao: „I Judu ću odbaciti od Moga lica, onako kako sam to učinio sa Izraelom. Odbacit ću ovaj grad Izrael koji sam izabrao i Hram za koji sam kazao: ‘Neka tamo stoluje Moje ime!’”

28No, ono što se još može kazati o Jošiji, o svemu što je učinio, zar nije sve to zapisano u knjizi ljetopisa kraljeva judejskih?

29U tim danima se egipatski faraon Neko, kralj Egipta, podigao protiv asirskog kralja i krenuo u vojnu na Eufrat. Kralj Jošija mu pođe u susret, no, faraon ga ubije kod Megida, čim ga je ugledao.

30Sluge odnesu njegove tijelo iz Megida u Jerusalem. Tamo ga sahrane u vlastitoj grobnici. Tad narod zemlje izabere Joahaza, sina Jošijina, pomažu ga i proglase kraljem umjesto njegova oca.

31Joahaz je imao dvadeset i tri godine kada je postao kralj i vladao je tri mjeseca u Jerusalemu. Majka mu se zvala Hamutala, i bila je kći Jeremijina iz Libne.

32Činio je ono što je zlo u očima Gospodnjim, onako kako su to činili i njegovi očevi.

33No, faraon Neko ga dade zatočiti u Ribli, u zemlji Hamat, tako da više nije bio kralj u Jerusalemu. Njegovoj zemlji je nametnuo danak od stotinu talenata srebra i jednog talenta zlata.

34Faraon Neko proglasi Elijakima, sina Jošijina, kraljem umjesto njegovog oca Jošije; također mu je nadjenuo ime Jojakim. No, Joahaza je odveo u Egipat, gdje ga snađe smrt.

35I Jojakim isplati srebro i zlato faraonu, ali je bio primoran nametnuti zemlji porez kako bi mogao isplatiti srebro po faraonovoj naredbi. Utjerivao je od naroda srebro i zlato, ocijenivši svakog ponaosob kako bi isplatio faraona Neka.

36Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina kada je postao kralj i vladao je jedanaest godina u Jerusalemu. Majka mu se zvala Zebuda, kći Pedajina iz Ruma.

37Činio je ono što je zlo u očima Gospodnjim, onako kako su to činili i njegovi očevi.

← Chapter 22 Jump to: Chapter 24 →