2 Kings 4

Bosnian

← Chapter 3 Jump to: Chapter 5 →

1Jedna od žena proročkih sinova priđe Elizeju govoreći: „Umro je tvoj sluga, moj muž. Ali ti znaš da se on, sluga tvoj, bojao Gospoda. A sada dolazi zajmodavac i namjerava odvesti obojicu mojih sinova u ropstvo!”

2A Elizej reče: „Šta da učinim za tebe? Reci mi, šta imaš u kući?” A ona odgovori: „Tvoja sluškinja nema ništa u kući do posudice ulja!”

3A Elizej zapovijedi: „Idi i potraži od komšinica praznih posuda, i nemoj da ih bude malo;

4a onda idi kući, zaključaj vrata za sobom i za svojim sinovima, i sipaj ulje u sve posude – one što se napune ostavi na strani.”

5I ona ode od njega, zaključa vrata za sobom i za svojim sinovima; ovi su joj dodavali posude, a ona je nalijevala ulje.

6I desilo se, kada je napunila posude, da vikne svome sinu: „Daj mi još jednu posudu!” A on odvrati: „Nema više posuda!” Tad ulje prestade teći.

7I ona ode i sve ispriča Božijem čovjeku. A on joj naredi: „Idi sada, prodaj ulje i otplati dugove. Ti i tvoji sinovi možete živjeti od ostatka!”

8Jednog dana Elizej ode u Šunam. Tamo je živjela neka ugledna žena, i ona ga navrati da kod nje jede. I odlazio bi tamo na obrok svaki puta kada bi tuda prolazio.

9A ona rekne svome mužu: „Gle, vidim da je ovaj čovjek što kod nas svraća Božiji čovjek.

10Daj da sazidamo malu sobicu u potkrovlju za njega, da tamo stavimo krevet, sto, stolicu i svijeću, da može tamo odmarati kada nas obilazi!”

11Jednog dana Elizej dođe, povuče se u sobicu i tamo legne.

12Zatim zapovijedi dječaku Gehaziju: „Zovi Šunamku!” On je pozva te ona stade pred njega.

13A on mu reče: „Poruči joj ovako: Gle, ti si se za nas dobro pobrinula; šta mogu učiniti za tebe? Ima li nešto za šta bih se mogao zauzeti u tvoju korist kod kralja ili kod vojskovođe?” A ona odvrati: „Ja živim među svojima.”

14A on ponovo upita: „Šta bismo mogli za nju učiniti?” A Gehazi odgovori: „Ah, ona nema sina, a muž joj je star!”

15A on potom zapovijedi: „Zovi je!” Ona dođe i stade na vratima.

16On reče: „Dogodine, u ovo doba grlit ćeš sina!” A ona odvrati: „Ah, ne gospodaru, Božiji čovječe, nemoj lagati svojoj sluškinji!”

17No, žena zatrudni i rodi sina sljedeće godine, u to vrijeme, onako kako je Elizej obećao.

18Ali desi se jednoga dana, kada je dječak već bio odrastao, da izađe svome ocu kod žetelaca.

19Tad počne ječati: „Moja glava! Moja glava!” A ovaj zapovijedi svome sluzi: „Nosi ga majci!”

20On ga podigne i odnese majci. I sjedio je u njenom naručju do podneva, a potom umro.

21Tad ga ona odnese gore, položi na krevet Božijeg čovjeka, zaključa vrata i izađe.

22Potom pozove muža govoreći: „Pošalji mi jednog slugu i jednu magaricu, idem odmah Božijem čovjeku i brzo ću se vratiti!”

23A on je upita: „Što danas ideš njemu? Nije ni mlađak ni subota!” A ona odvrati: „Bit će dobro!”

24Osedla magaricu i zapovijedi sluzi: „Tjeraj i nemoj zastajati dok ti ja ne kažem!”

25Tako ona krene na put i dođe Božijem čovjeku na brdo Karmel. Kada ju je Božiji čovjek ugledao u daljini, kazao je svome sluzi Gehaziju: „Gle, Šunamka!

26Trči joj u susret i upitaj: ‘Jesi li dobro? Da li je tvoj muž zdrav? Da li je dijete dobro?’” A ona reče: „Zdravi smo!”

27No, kada je stigla do Božijeg čovjeka na brdo, obgrli njegova koljena; tad Gehazi priđe da je odgurne, ali Božiji čovjek reče: „Pusti je, dušu joj je pritisla tuga, a Gospod mi to nije obznanio – to nisam znao!”

28A ona reče: „Jesam li ja od moga gospodara izmolila sina? Zar nisam rekla da me ne lažeš?”

29Tad on naredi Gehaziju: „Opaši svoja bedra i uzmi moj štap i idi! Ako koga sretneš, nemoj ga pozdravljati, a ako tebe neko pozdravi, ne otpozdravljaj. Položi moj štap na dječakovo lice!”

30A dječakova mati vikne: „Tako mi Gospodnjeg života i tvoje duše, neću te pustiti!” Tad on krene za njom.

31A Gehazi je išao ispred njih i položio štap na dječakovo lice, ali ne bijaše glasa ni pokreta. I on se vrati do Elizeja pa mu javi: „Dječak se nije probudio!”

32I gle, dječak je ležao mrtav na njegovom krevetu kada je Elizej ušao u kuću.

33On uđe u sobu, zaključa vrata za sobom i pomoli se Gospodu.

34Potom se popne i legne na dijete, prisloni svoje usne na dječakove usne, oči približi njegovim očima i ruke položi na njegove ruke – tako se prostrije po njemu dok se dječakovo tijelo nije ugrijalo.

35Zatim ustane, i prošeta po kući, hodajući tamo i ovamo, onda se opet popne na dječaka i raširi se po njemu. Tad dječak kihnu sedam puta, a zatim otvori oči.

36I on pozove Gehazija govoreći: „Zovi Šunamku!” I on je pozove. Kada je ušla, on reče: „Evo, vodi svoga sina!”

37I ona padne na koljena, sagne se do njegovih stopala, do zemlje same, i izađe vodeći sa sobom svoga sina.

38No, Elizej se ponovo vrati u Gilgal. Tamo je vladala glad. Proročki sinovi su sjedili ispred njega, a on da zapovijed svome sluzi: „Pripremi veliki lonac i skuhaj jelo proročkim sinovima!”

39Tad on izađe u polje da ubere bilja, nađe tamo divlju lozu i ubere pun plašt gorkih plodova. Potom se vrati, isiječe ih i pobaca u lonac; jer ih nije poznavao.

40A kada je iznio ljudima jelo i kada su oni kušali plodove, počnu vikati: „Smrt je u loncu, Božiji čovječe!” I nisu mogli jesti.

41A on naredi: „Donesite brašna!” Potom saspe brašna u lonac govoreći: „Iznesi ljudima da jedu!” Ničeg lošeg više nije bilo u loncu.

42No, dođe jedan čovjek iz Baal Šališe i donese Božijem čovjeku plodove prvijence, dvadeset ječmenih hljebova i istučene klasove u vreći: A on zapovijedi: „Iznesi to ljudima da jedu!”

43A sluga upita: „Kako da ovo iznesem pred stotinu ljudi?” No, ovaj vikne: „Iznesi ljudima da jedu! Jer Gospod kaže: ‘Jest ćete i još će od toga ostati!’”

44I tako iznese pred njih. Jeli su, i još je ostalo hrane, onako kako je Gospod kazao.

← Chapter 3 Jump to: Chapter 5 →