2 Kings 6

Bosnian

← Chapter 5 Jump to: Chapter 7 →

1Jednoga dana se proročki sinovi obratiše Elizeju: „Gle, mjesto gdje živimo za nas je pretijesno!

2Mi ćemo poći do Jordana i svaki će od nas uzeti po jednu gredu i sagraditi dom!” A Elizej reče: „Idite!”

3A jedan od njih ga zamoli: „Molim te da nam učiniš uslugu i da dođeš sa svojim slugama!” A Elizej odgovori: „Poći ću s vama!”

4Tako Elizej krene sa njima, a kad su stigli do Jordana, stanu sjeći drva.

5A desi se da jednom čovjeku ispadne sjekira u vodu dok je obarao stablo, on vikne: „Jao gospodaru! Još mi je ona posuđena!”

6No, Božiji čovjek upita: „Gdje je pala u vodu?” A kada mu je čovjek pokazao mjesto, Elizej odsiječe komad drveta pa ga baci u vodu. Tako učini da sjekira ispliva.

7I on reče: „Izvadi je iz vode!” Tad čovjek pruži ruku i uzme sjekiru.

8Kralj Aramejaca povede rat protiv Izraela; vijećao je sa svojim slugama govoreći: „Tu i tamo će biti moj tabor!”

9No, Božiji čovjek pošalje kralju Izraela poruku: „Čuvaj se da ne prolaziš kraj ovog mjesta, jer Aramejci će odatle sići!”

10I kralj Izraela posla na mjesto o kojem mu je govorio Božiji čovjek i o kojem ga je upozorio; bio je pažljiv. To se nije desilo samo jedanput ili dva puta.

11Tad se srce aramejskog kralja rasrdi zbog ovoga, i on pozove svoje sluge sebi i naredi im govoreći: „Zar ne možete reći ko se od nas drži sa Izraelovim kraljem?”

12Tad mu jedan od sluga odgovori: „Nije tako, gospodaru i kralju, nego se radi o tome da Elizej, vjerovjesnik u Izraelu, odaje kralju Izraela sve ono o čemu govoriš u svojoj spavaonici!”

13Tad kralj naredi: „Idite onda i ispitajte gdje se nalazi, da mogu poslati ljude da ga zarobe!” I oni ga obavijeste govoreći: „Gle, on je u Dotanu!”

14Tad kralj tamo pošalje konje, bojna kola, silnu vojsku; svi oni stigoše dok je još bila noć i opsjedoše grad.

15Kada je sluga Božijeg čovjeka rano ujutro ustao i izašao, gle, grad je bio okružen vojskom punom konja i bojnih kola. Tad mu se sluga obrati govoreći: „Jao gospodaru! Šta da činimo sada?”

16No, on odgovori: „Ne plaši se, brojniji su oni koji su uz nas, od onih koji se drže uz njih!”

17I Elizej se pomoli govoreći: „Gospode, molim te otvori njegove oči da vidi!” Tad Gospod otvori oči sluzi, i on progleda. Kad gle, brda su bila puna ognjenih konja i bojnih kola, svuda oko Elizeja.

18A kad neprijatelji krenuše na njega, Elizej zamoli Gospoda govoreći: „Molim te da ih udariš sljepilom!” Tad ih udari sljepilom po Elizejevoj riječi.

19Elizej im se potom obrati govoreći: „To nije put u grad! Krenite za mnom i ja ću vas odvesti čovjeku kojeg tražite!” I on ih tako odvede u Samariju.

20I desilo se, kad su stigli u Samariju, da Elizej nastavi moliti: „Gospode, otvori im oči da progledaju!” I Gospod im otvori oči i oni progledaše. Kad gle, bili su usred Samarije!

21A kad ih je kralj Izraela ugledao, upita Elizeja: „Oče, da li da udarim na njih? Da li da krenem?”

22A Elizej odvrati: „Nemoj! Da li bi udario na one koje si zarobio vlastitim mačem i lukom? Iznesi im hljeba i vode, neka jedu i piju i pođu svome gospodaru!”

23Tad pripremiše veliku gozbu. Pošto su jeli i pili, on ih pusti da idu svome gospodaru. Od tad aramejska vojska više nije upadala u zemlju Izrael.

24No, potom dođe do toga da Benhadad, kralj Arama, skupi svu svoju vojsku i opsjedne Samariju.

25Tad u Samariji zavlada velika glad; i gle, opsjedali su grad tako dugo da je glava magarca vrijedila osamdeset šekela srebra, a četvrt kaba golubljeg izmeta pet šekela srebra.

26Dok je kralj Izraela obilazio zidine, priđe mu jedna žena i počne moliti: „Pomozi mi gospodaru i kralju!”

27No, kralj odvrati: „Kako da ti ja pomognem ako ti Gospod ne pomaže? Sa gumna ili iz tijeska?”

28I kralj ju upita: „Šta želiš?” A ona odgovori: „Jedna mi je žena kazala: ‘Daj svoga sina da ga danas pojedemo. A mog sina ćemo pojesti sutra!’

29Tako su skuhali i pojeli moga sina; a ja sam joj sutradan kazala: ‘Daj svoga sina da ga pojedemo!’ No, ona ga je sakrila!”

30I desi se da kralj pokida haljine na sebi dok je još stajao na zidinama kad je čuo šta žena govori. Tad narod ugleda da na sebi nosi kostrijet!

31I on reče: „Neka mi Bog učini i ovo i ono ako danas glava Elizeja, Šafatovog sina, ostane na ramenima!”

32No, Elizej je sjedio sa starješinama u svome domu. I kralj pošalje jednog čovjeka ispred sebe; no, prije no što je glasnik došao, Elizej reče starješinama: „Zar ne vidite koga ovaj ubica šalje da mi odrubi glavu? Pripazite, kada glasnik dođe zaključajte vrata i poduprite ih sa mnom! Zar ne čujete kako njegov gospodar korača za njim?”

33I dok se ovo zbivalo, gle, stiže glasnik i on reče: „Gle, ova nesreća dolazi od Gospoda, zašto da još na Gospoda čekam?”

← Chapter 5 Jump to: Chapter 7 →