2 Kings 7

Bosnian

← Chapter 6 Jump to: Chapter 8 →

1Elizej tada reče: „Čujte Gospodnju riječ! Ovako zbori Gospod: ‘Sutra u ovo vrijeme će u kapijama Samarije jedna mjerica najboljeg brašna biti jedan šekel, a dvije mjerice ječma šekel!’”

2Tad časnik, o čiju se ruku pridržavao kralj, odgovori Božijem čovjeku: „Gle, čak i da Gospod načini prozore na nebesima, kako bi to bilo moguće?” A on odvrati: „Gle, ti ćeš to svojim očima vidjeti ali nećeš ništa od toga okusiti!”

3No, na ulazu u kapije bijahu četiri gubavca, i jedan upita drugoga: „Zašto ostajemo ovdje sve dok ne izdahnemo?

4Kad bismo kazali: ‘Hoćemo u grad!’ Ipak, tamo vlada glad i morali bismo i tamo umrijeti; a snaći će nas smrt i ako ostanemo ovdje! Pa hajdemo sada da prijeđemo na stranu Aramejaca! Ako nas ostave u životu, onda ćemo živjeti, a ako nas pogube, onda smo mrtvi!”

5I oni ustanu u zoru kako bi pošli u logor Aramejaca. No, kada su došli do ruba njihovog logora, gle, tamo nije bilo žive duše!

6Jer Gospod je dao da aramejska vojska čuje buku bojnih kola, lupu konja i dreku silne vojske, tako da su jedni drugima kazali: „Gle, kralj Izraela je unajmio kraljeve Hetita i Egipćana da udare na nas!”

7I oni krenu i pobjegnu u zoru, ostave svoje šatore, konje i magarce, cijeli logor, onako kako su ga prvobitno postavili, i razbježe se kako bi spasili živote.

8Kad su gubavci stigli do ruba logora, uđu u jedan od šatora pa se tamo najedu i napiju; odatle uzmu srebro, zlato i haljine pa ih skriju. Potom se vrate i uđu u drugi šator, opljačkaju sve što je vrijedno pa odu da i to sakriju.

9No, jedan od njih reče: „Ne činimo pravo. Ovo je dan dobrih vijesti; ako budemo šutjeli i čekali da se razdani, onda će nas snaći kazna. Hajdemo sada da javimo o ovome kraljevom domu!”

10I tako pođoše, pozovu vratare grada i obavijeste ih govoreći: „Otišli smo u logor Aramejaca, kad gle, tamo nema nikoga, i ne čuju se nikakvi ljudi, nego samo konji i magarci; svezani su tamo, i šatori stoje onako kako su ih i postavili!”

11Tad ovo vratari razglasiše, i vijest o tome stiže u kraljev dom.

12Kralj ustane u pola noći i obrati se svojim slugama: „Ja ću vam reći šta Aramejci namjeravaju učiniti sa nama. Oni znaju da nas mori glad, otišli su iz logora i sakrili se u polje misleći: uhvatit ćemo ih žive kad izađu i ući u grad!”

13A jedan od njegovih sluga odgovori: „Dajte da neki od preostalih uzmu pet konja – gle, njih će snaći isto kao silu ljudi u Izraelu koji su već stradali – dajte da njih pošaljemo da izvide.”

14Tako uzmu dva konjanika i kralj ih pošalje za aramejskom vojskom govoreći: „Idite i izvidite!”

15Kad su krenuli za njima do Jordana ugledaju da je put bio pun razbacane odjeće i oružja koje su Aramejci bacali u svom bezglavom bijegu. Glasnici se vrate obavijeste kralja.

16Tad narod izađe i opljačka logor Aramejaca, tako da je jedna mjerica najboljeg brašna vrijedila jedan šekel srebra, a dvije mjerice ječma također šekel, po riječima Gospodnjim.

17I kralj naredi časniku, onome o čiju se ruku oslanjao, da stražari na kapijama; i gle, narod ga izgazi u kapijama tako da je podlegao, onako kako je navijestio Božiji čovjek, koji je ovo predskazao kad kralj siđe k njemu.

18Jer desilo se onako kako je Božiji čovjek rekao kralju: „Sutra u ovo vrijeme će u kapijama Samarije dvije mjerice ječma biti šekel, a jedna mjerica najboljeg brašna će također vrijediti šekel!”;

19na šta je časnik Božijem čovjeku odgovorio: „Gle, čak i da Bog načini prozore na nebesima, kako bi to bilo moguće?” Ali on je odgovorio: „Gle, to ćeš svojim očima gledati ali nećeš ništa od toga okusiti!”

20Tako ga je i snašlo, narod ga je izgazio i usmrtio na kapijama.

← Chapter 6 Jump to: Chapter 8 →