2 Kings 9

Bosnian

← Chapter 8 Jump to: Chapter 10 →

1Elizej, vjerovjesnik, pozove jednog od proročkih sinova pa mu stane govoriti: „Opaši svoja bedra, uzmi ovu bocu ulja i kreni u Ramot u Gileadu!

2A kad tamo stigneš, onda provjeri kako je Jehu, sin Jošafatov, sin Nimšijev; otiđi i neka on ustane između svoje braće, a ti ga odvedi u unutarnje odaje.

3Potom uzmi bočicu ulja i izlij je na njegovu glavu govoreći: ‘Ovako zbori Gospod: Pomazao sam te za kralja nad Izraelom!’ A zatim ćeš otvoriti vrata i pobjeći, nemoj se tamo zadržavati!”

4Tako mladić, sluga vjerovjesnikov, ode u Ramot u Gileadu.

5A gle, kada je došao tamo ugleda zapovjednike vojske kako sjede zajedno; on im se obrati govoreći: „Imam poruku za tebe, zapovjedniče!” A Jehu odvrati: „Za koga od nas?” A on odgovori: „Za tebe, zapovjedniče!”

6Tad Jehu ustane i ode u kuću. Ovaj mu izlije ulje na glavu govoreći: „Ovako zbori Gospod, Bog Izraela: ‘Pomazao sam te za kralja nad Izraelom, kralja Božijeg naroda!

7Srušit ćeš dom Ahaba, tvoga gospodara; tako ću Izebeli osvetiti krv vjerovjesnika, mojih sluga, i krv svih sluga Gospodnjih!

8Doista, neka Ahabov cijeli dom propadne, Ahabu ću iskorijeniti svako muško, bilo da je rob ili slobodan čovjek.

9I učinit ću sa Ahabovim domom kao sa domom Jeroboama, sina Nebatova, i sa domom Baše, sina Ahijina.

10Neka psi rastrgnu Izebelu na Jizreelskom polju, i niko je neće pokopati!’” A potom otvori vrata i pobjegne.

11A Jehua kad se vratio slugama svoga gospodara, upitaše: „Znači li ovo mir? Što je ova budala došla tebi?” A on reče: „Vi znate tog čovjeka i njegove besjede.”

12No, oni odgovore: „Nije istina; ispričaj nam!” Tad reče: „Tako i tako mi je kazao i poručio. ‘Ovako zbori Gospod: Pomazao sam te za kralja nad Izraelom!’”

13Tad oni skočiše i dohvate svoje haljine, polože ih na stepenice na kojima je stajao. Zatim zatrubiše i stanu vikati: „Jehu je kralj!”

14Tako Jehu, sin Jošafatov, sin Nimšijev, stane spletkariti protiv Jorama. No, Joram je sa cijelim Izraelom bio u Gileadu, gdje stražario zbog Hazaela, kralja Arama.

15No, kralj Joram se vratio, jer se u Jizreelu namjeravao liječiti od rana koje mu zadali Aramejci kad se borio sa Hazaelom, njihovim kraljem. I Jehu reče: „Ako je vama pravo, neka onda niko ne pobjegne iz grada da ne bi otišao i dojavio u Jizreelu!”

16I Jehu odjaha u Jizreel, jer je Joram tamo bolovao; tamo se našao i Ahazja, kralj Judeje, koji je došao Joramu u posjetu.

17No, stražar koji je stajao na jizreelskom tornju ugleda Jehuovu gomilu pa vikne: „Vidim nekakvu gomilu ljudi!” Tad Joram naredi: „Pošalji im konjanika u susret i neka upita: ‘Da li dolazite u miru?’”

18Konjanik odjaše pa im poruči: „Ovako zbori kralj; da li dolazite u miru?” A Jehu odvrati: „Šta se tebe tiče mir? Okreni se i pođi za mnom!” A stražar javi kralju govoreći: „Glasnik je stigao do njih, ali se ne vraća!”

19Tad kralj pošalje drugog konjanika. Kada je ovaj stigao, reče: „Ovako zbori kralj; da li dolazite u miru?” A Jehu odvrati: „Šta se tebe tiče mir? Okreni se i pođi za mnom!”

20Tad stražar ponovo javi kralju govoreći: „I drugi konjanik je stigao do njih, ali se ne vraća; no, vožnja je kao vožnja Jehua, jer vozi kao pomamljen!”

21Tad Joram naredi da upregnu. I oni upregnuše njegova kola i krenuše; Joram, kralj Izraela i Ahazja, kralj Judeje, svaki na svojim bojnim kolima. Vozili su prema Jehuu i susretoše se na polju Nabota, Jizreelca.

22A kada je Joram ugledao Jehua, vikne: „Jehu, dolaziš li u miru?” A on odvrati: „Kakav mir pokraj svih bludničenja i čaranja tvoje majke Izebele?”

23Tad Joram okrene u bijeg i vikne Ahazji: „Izdaja! Ahazja!”

24No, Jehu zategne luk i pogodi Jorama među plećke, tako da mu je strijela probila srce, i on pade u svojim kolima.

25Tad se Jehu obrati Bidkaru, svome pomoćniku: „Uzmi ga i baci u polje Nabota, Jizreelca; jer prisjeti se kako smo nas dvojica, ti i ja, jahali za njegovim ocem Ahabom kad Gospod o njemu reče:

26‘Doista, vidio sam Nabotovu krv i krv njegove djece jučer, kaže Gospod. Sigurno ću ti platiti na ovoj njivi, poručuje Gospod.’ Zato ga uzmi i baci na njivu po riječi Gospodnjoj!”

27Kada je Ahazja, kralj judejski, to vidio, stane bježati prema Bet-Haganu. No, Jehu ga je gonio i vikao: „Ubijte ga na kolima!” Ovo se zbivalo na brdu Gur, koje je kod Jibleama. Ahazja se skloni u Megido, i tu ga snađe smrt.

28I sluge daju da se njegovo tijelo na kolima odveze u Jerusalem, i tamo ga sahrane kraj njegovih očeva u Davidovom gradu.

29Ahazja je postao kralj nad Judejom u jedanaestoj godini vladavine Jorama, sina Ahabovog.

30Kada je Jehu stigao u Jizreel, i kada je Izebela čula sve što se dogodilo, ukrasi svoje lice i čelo i počne gledati kroz prozor.

31Kad je Jehu ušao na kapiju, ona reče: „Je li dobro Zimri, ubica svoga gospodara?”

32On podigne pogled ka prozoru i reče: „Ko je sa mnom? Ko?” Tad su ga odozgo gledala dva ili tri dvoranina.

33Njima vikne: „Bacite je dolje!” I oni je bace, tako da je njena krv poprskala zidine i konje; i oni je pregaziše.

34Nakon ulaska, gozbe i pića, Jehu reče: „Pobrinite se za onu prokletnicu i pokopajte je, ipak je bila kraljevska kći!”

35No, kada su otišli da je pokopaju, ne nađoše ništa od nje osim lobanje, stopala i dlanova.

36Zatim se vrate i jave to Jehuu, a on reče: „To je riječ Gospodnja, koju je uputio kroz svoga slugu Iliju, Tišbijca, kada je rekao: ‘Psi će na poljima Jizreela proždirati Izebelino meso.

37Izebelino će truplo biti kao gnojivo na polju, tako da niko više neće moći reći: To je Izebela!’”

← Chapter 8 Jump to: Chapter 10 →