2 Kings 5

Bosnian

← Chapter 4 Jump to: Chapter 6 →

1Naman, vojskovođa aramejskog kralja, bijaše ugledan čovjek kojeg je cijenio njegov gospodar. Gospod je kroz njega podario Aramejcima pobjedu. No, ovaj silni i veliki junak bio je gubav.

2Aramejci su krstarili zemljom i u jednom pohodu otmu djevojčicu iz Izraela, koja je zatim služila Namanovu ženu.

3A ona se jednog dana obrati gospodarici govoreći: „Ah, da je moj gospodar bio kod vjerovjesnika u Samariji, on bi ga sigurno izliječio od gube!”

4Tad Naman ode svome gospodaru i reče: „Ovako je kazala djevojčica iz Izraela!”

5Tad kralj Arama odvrati: „Pođi, a ja ću kralju Izraela poslati pismo!” I on krene, sa sobom ponese deset talenata zlata, šest hiljada zlatnika i deset svečanih haljina.

6I on kralju Izraela odnese pismo; tamo je pisalo: „A sada gle, kada je ovo pismo stiglo u tvoje ruke. Poslao sam i svoga slugu Namana tebi da ga izliječiš od gube!”

7A kada je kralj Izraela pročitao pismo, pokida haljine na sebi i počne vikati: „Jesam li ja bog da mogu ubijati i oživljavati, i činiti što ovaj od mene traži – da ovog čovjeka izliječim od gube? Pa pogledajte i shvatite da traži povod za sukob!”

8No, desi se da je Elizej, Božiji čovjek, čuo o tome da je kralj pokidao haljine na sebi. Pošalje poruku kralju u kojoj je stajalo: „Zašto si poderao svoje haljine? Neka dođe meni, onda će prepoznati da u Izraelu postoji vjerovjesnik!”

9Tako Naman dođe pred Elizejeva vrata sa svojim konjima i kolima.

10Tad Elizej pošalje glasnika sa sljedećom porukom: „Idi i sedam puta se saperi u Jordanu, to će ti izliječiti tijelo i opet ćeš biti čist!”

11No, Naman se tada naljuti i ode govoreći: „Gle, mislio sam da će on sigurno izaći i zazivati ime Gospoda, njegovog Boga, da će rukom prijeći preko moje gube i tako izliječiti bolest!

12Zar nisu rijeke Abana i Parpar u Damasku bolje od svake vode u Izraelu? Zar se ne mogu tamo saprati i očistiti?” I on se okrene i ljutito ode.

13Tad mu priđoše sluge pa mu rekoše: „Cijenjeni oče, da ti je vjerovjesnik dao kakav težak zadatak, zar to ne bi učinio? Koliko bi više onda trebao učiniti kada ti je kazao: ‘Operi se, tako ćeš se očistiti!’”

14Tad on siđe do rijeke i sedam puta zaroni u Jordan, po riječi Božijeg čovjeka, i njegovo se tijelo očisti i posta kao tijelo mladića, i tako se izliječi.

15Potom se vrati Božijem čovjeku, on i njegova cijela svita. Uđe, stane pred njega pa reče: „Gle, sada znam da nema Boga na cijeloj zemlji, osim u Izraelu! A sada primi poklon od moga sluge!”

16No, Elizej odgovori: „Tako mi Gospodnjeg života, pred čijim licem stojim, neću uzeti ništa!” A ovaj ga je navraćao da primi poklon, ali on nije htio.

17Tad Naman reče: „Da li bi svome sluzi mogao dati dvojaki tovar ove zemlje? Jer tvoj sluga više ne želi prinositi paljenice i klanice drugim bogovima nego samo Gospodu.

18Ali neka Gospod ovo oprosti tvome sluzi; kada moj Gospodar ode u Rimonov hram da bi se tamo poklonio – pa se osloni na moju ruku, i ja ću se pokloniti u Rimonovom hramu – zaista, neka Gospod ovo oprosti tvome sluzi, kada kleknem u Rimonovom hramu.”

19A Elizej odvrati: „Idi u miru!” I Naman se udalji i prijeđe dio puta.

20Tad Gehazi, sluga Božijeg čovjeka Elizeja, pomisli: „Gle, moj gospodar je poštedio Namana Aramejca jer nije ništa od onoga što je ponio od njega uzeo. Tako mi Gospodnjeg života, ja ću poći za njim i nešto uzeti!”

21Tako Gehazi pođe za Namanom. Kada je Naman vidio da trči za njim, iskoči iz bojnih kola pa ga upita: „Jesi li dobro?”

22A on odvrati: „Jesam! Poslao me moj gospodar da ti prenesem ovu poruku: Gle, upravo su došla dva proročka sina sa gorja Efrajim. Daj im po talenat srebra i po dvije svečane haljine!”

23A Naman odgovori: „Molim te uzmi po dva talenta!” I on ga nagovori da uzme po dva talenta srebra u dvije vreće, i dvije svečane haljine, pa pošalje dvojicu mladića koji su to pred njim nosili.

24Kada je stigao na brdo, uzme stvari iz njihovih ruku i stavi ih u kuću. Potom pošalje mladiće nazad i oni odu.

25A on uđe unutra i stane pred svoga gospodara. Tad ga Elizej upita: „Odakle dolaziš Gehazi?” A on odgovori: „Tvoj sluga nije išao ni tamo ni ovamo!”

26A Elizej nastavi: „Zar nije moje srce išlo sa tobom kada se čovjek okrenuo sa svojim kolima, tebi u susret? Zar je bilo vrijeme da uzimaš srebro, haljine, maslinjake, vinograde, ovce, goveda, sluge ili sluškinje?

27Neka sada Namanova guba bude na tebi i tvojim potocima dovijeka!” I tako Gehazi izađe od njega obijeljen od gube kao snijeg.

← Chapter 4 Jump to: Chapter 6 →