bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Job 2
Job 2
Bosnian
← Chapter 1
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 3 →
1
Ali dogodi se jednoga dana da Božiji sinovi ponovo stanu pred Gospoda. Među njima pristupi i Sotona.
2
Tada Gospod upita Sotonu: „Odakle dolaziš?” Sotona Mu odgovori: „Obiđoh zemlju i prođoh njom uzduž i poprijeko!”
3
Tada Gospod reče Sotoni: „Jesi li zapazio Moga slugu Joba? Sličnoga njemu nema na Zemlji; čovjeka tako bezgrešnog i pravednog koji se Boga boji i zla kloni; i još je postojan u svojoj besprijekornosti iako si me nadražio da ga bez razloga upropastim!”
4
Sotona odgovori Gospodu: „Koža za kožu! Zaista, sve što čovjek ima žrtvuje za život;
5
pruži samo ruku i dodirni njegove kosti i meso i on će Te se sigurno u lice odreći!”
6
Onda Gospod reče Sotoni: „Pogledaj, on je u tvojim rukama, samo mu život poštedi!”
7
Tada Sotona odstupi ispred lica Božijeg. Potom Joba udari zloćudnim čirevima od tabana do tjemena,
8
a Job uze komad krhotine da se njome struže i sjede u pepeo.
9
Tada mu njegova žena reče: „Da li još uvijek držiš do svoje besprijekornosti? Odrekni se Boga i umri!”
10
Ali joj on odgovori: „Ti brbljaš onako kako brbljaju budalaste žene! Kada primamo dobro Božije, zar da ne primimo i zlo?” – U svemu ovome Job ne zgriješi svojim usnama.
11
Ali kada tri Jobova prijatelja čuše za sve ove nevolje koje ga snađoše, oni krenuše, svaki iz svoga mjesta: Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama te se dogovoriše da posjete Joba, da mu izraze saučešće i da ga utješe.
12
Ali nisu ga prepoznali kada su ga iz daljine ugledali. Tada počeše gorko plakati. Svaki na sebi pokida haljine i pospe prah po glavi.
13
Onda sjednu do njega na zemlju; i tako ostanu sedam dana i sedam noći. Nijedan ne progovori ni riječ s njim, jer su vidjeli da je njegova bol velika.
← Chapter 1
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 3 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42