bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Job 37
Job 37
Bosnian
← Chapter 36
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 38 →
1
Zaista, zbog toga mi se srce stresa i drhti.
2
Čujte, slušajte grmljavinu glasa Njegova, tutnjavu što izvire iz usta Njegovih!
3
Pušta Ga pod svodom nebeskim, munje Svoje šalje s kraja na kraj zemlje.
4
Potom zatutnji grom; On grmi svojim silnim glasom, munje ne zauzdava kad pusti glas svoj.
5
Bog divno tutnji glasom Svojim; On čini velika djela koja ne shvatamo.
6
Jer On snijegu naređuje: ‘Padaj po zemlji!’, isto naređuje kišama Svojim, silnim pljuskovima.
7
Tad prisili ruku svakog čovjeka da miruje, da svi ljudi spoznaju djelo Njegovo.
8
Divljač traži sklonište, ostaju u svojim zbjegovima.
9
Oluja se podiže iz sobe svoje, a studen stiže s vjetrovima silnim.
10
Dahom Božijim nastaje led; vode se prostrane zalede.
11
Vodom silnom On puni oblake; oblaci raspršavaju munje Njegove.
12
Idu gdje ih On upravi, svuda se okreću, ispunjavaju sve što im naredi po krugu cijelom zemaljskom.
13
Sve čine Njegovom naredbom; bilo da dolaze kao kazna zemlji ili milost.
14
Primi ovo k znanju Jobe: zaustavi se i promatraj Božija djela čudesna!
15
Znaš li kako im Bog naređuje, kako svjetlo oblaka Njegovih zasija?
16
Razumiješ li kako oblaci lebde? Čuda onoga koji je razumom savršen,
17
ti, kome odjeća postane pretopla kada je zemlji vruće od vjetra južnog?
18
Širiš li poput Njega nebo zvjezdano, da stoji čvrsto kao izliveno ogledalo?
19
Pouči nas što Mu trebamo reći; ništa ne umijemo od tame prevelike!
20
Treba li Mu prenijeti ovo što besjedim? Da li je čovjek ikad priželjkivao vlastitu propast?
21
A sada niko ne gleda u svjetlo, usijano na nebesima, kada se vjetar uzdignuo pa ih raščistio.
22
Sa sjevera dolazi sjaj zlatni; Bog je okružen ljepotama divnim.
23
Svesilnoga ne nalazimo; On je moći neshvatljive, pun poštenja i pravde; On ih ne krivi.
24
Zato Ga se ljudi plaše, ne obazire se na one koji su lukavi u vlastitoj podlosti.”
← Chapter 36
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 38 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42