bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Job 30
Job 30
Bosnian
← Chapter 29
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 31 →
1
A sada mi se smiju oni što su godinama mlađi od mene; oni čije očeve nisam htio ostavljati ni sa psima svoga stada!
2
Šta bih mogao dobiti od snage ruku njihovih, kad im snage muževne ponestaje?
3
Izmučeni neimaštinom i glađu noćima glođu opustjelu zemlju;
4
beru lopodu i trgaju lišće s žbunja, jedu smrekovo korijenje kao hljeb.
5
Ljudi ih tjeraju od sebe, viču na njih kao na lopove.
6
Na oštrici stijene moraju živjeti, u rupama zemnim i pećinama.
7
U žbunju oni njaču i pod korovom se okupljaju.
8
Bezumno i bezimeno pokoljenje što ga bičevima istjeraše iz zemlje.
9
A sada im ja postadoh rugalica i poslovica!
10
Preziru me, klone me se; ne zauzdavaju se, pljuju kad me ugledaju.
11
Bog je olabavio moj luk, ponizio me; a oni se više ne suzdržavaju.
12
S desna se diže taj rod, obaraju me s nogu; kreću na mene sa svojim putem propasti.
13
Stazu su moju zatrpali, pripomažu mojoj propasti, ne treba im pomoći.
14
Hrle kao kroz široki prolom, grme poput oluje.
15
Strahote su svalili na me; čast moju kao vjetar progone, a spasenje moje nestade poput oblaka.
16
A sada se razlijeva duša moja u meni; dani ljute nevolje me opsjedaju.
17
Noć kosti moje raznosi, a bol koji ne prolazi me pritišće;
18
haljine mi silno izvrnute, vežu me kao okovratnik košulje moje.
19
Bog me bacio u blato, postao sam poput praha i pepela.
20
Tebi vapim, ali me ne čuješ; ja stojim tu, a Ti me samo posmatraš.
21
Prema meni postao si okrutan; tlačiš me svojom silnom rukom.
22
Ti me bacaš u oluju, puštaš da me ona odnosi, vitlaš me u najžešćoj buri.
23
Znam da ćeš me u smrt odvesti, u onu kuću propisanu svima živima.
24
No, zar se ruka ne pruža i kada smo zatrpani u ruševinama, zar se ne zaziva pomoć kada propadamo?
25
Zar nisam plakao zbog onoga kojeg obuzeše nevolje i vremena zla, zar duša moja nije patila zbog jada siromaha?
26
Zaista, dobro sam priželjkivao, a zlo me snađe; čekao svjetlost, a tama me prekri.
27
Utroba je moja nemirna i nespokojna; dani jada me dočekaše.
28
Lutam pomračen, ali nije zbog sunca; u zajednici ustajem i molim za pomoć.
29
Šakalima sam brat i saputnik nojevima.
30
Sa mene se guli koža pocrnjela, kosti moje gore.
31
Pjesma moje harfe se preobrazi u tužaljku, a zvuk svirala moga u gorko plakanje.
← Chapter 29
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 31 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42