bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Job 6
Job 6
Bosnian
← Chapter 5
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 7 →
1
Tad Job progovori:
2
„O kad bi jad moj mogli izmjeriti i nesreću moju položiti na drugu stranu vage!
3
Sad je teža nego pijesak morski, zato su riječi moje tako neumjesne.
4
Strijele Svesilnoga su u meni, duh moj ispija otrov njihov; strahote Božije me savladaše.
5
Da li njače divlji magarac na livadi, da li muče govedo kad su mu jasle pune?
6
Zar se bljutava hrana može jesti bez soli? Zar kakve slasti ima u bjelancu?
7
Što mi duša ne htjede dotaći, to mi je sad svakidašnji hljeb!
8
O, da mi se barem ispuni želja, da Bog usliši moju molbu,
9
da se Bog odluči da me razdrobi, da pruži ruku Svoju da me odvoji!
10
A ostala bi mi utjeha i radovao bih se u nesnosnom bolu što se riječi Svetoga nisam odrekao!
11
O, kolika je moja snaga da još mogu izdržati, kada će mi stići kraj da mi duša može naći spokoj?
12
Da l' mi je moć stijena poklonjena? Zar je meso moje od mjedi načinjeno?
13
Zar nisam bespomoćan i bez ijednog oslonca?
14
Ko milost uskrati prijatelju, taj je dalek strahu Božijem.
15
Nevjerna su braća moja, nevjerna poput divljega potoka, kao korito njihovo što nestalno je,
16
kao potoci što se od leda mute, kada se snijeg u njima topi,
17
koji presuše u doba ljetnih vrućina i sa mjesta svoga nestaju kada je žega.
18
Karavane skreću sa svoga puta, odlaze u pustinju te stradaju,
19
karavane temske razgledaju i traže ih, putnici iz Šebe se njima nadaju.
20
Ali kada do njih dođu, izjalove im se nade, dolaze tamo i bivaju razočarani.
21
Tako i vi postadoste ništavni; vi vidjeste strahotu i prepadoste se!
22
Da l' vam možda rekoh: ‘Darujte mi nešto!’, ili ‘Poklonite mi nešto od svoga bogatstva!’,
23
‘Izbavite me od neprijatelja’ ili pak ‘Spasite me iz ruku tlačitelja i tiranina?’
24
Ispravite me, ja ću šutjeti, pokažite mi gdje sam pogriješio!
25
O kako su snažne besjede istinite! Ali šta još vaše kuđenje ispravlja?
26
Zar riječi želite koriti? U vjetru se gubi patnika govor!
27
Da, nad siročetom bi kocku bacali i prijatelja svoga prodali!
28
A sada mi učinite uslugu i pogledajte me, zaista vas neću lagati u lice!
29
Okrenite se, ne činite nepravdu! Zaista, povucite riječ! Ja sam ovdje u pravu!
30
Da li je nepravda na mome jeziku, zar ne kušam i ne razlučujem više ono što je pokvareno?
← Chapter 5
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 7 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42