bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Job 29
Job 29
Bosnian
← Chapter 28
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 30 →
1
I Job nastavi svoju besjedu te reče:
2
„O kada bi bio kao u mjesecima davnim, kao u danima kada me Bog čuvao,
3
kada je svjetiljka Njegova sijala nad mojim čelom, kada sam koračao u Njegovoj svjetlosti kroz tminu.
4
Ah, kakav sam bio u danima zrelosti svoje, kad je Božija naklonost bila nad mojim šatorom,
5
kada je Svesilni još bio uz mene, a dječica moja kraj mene,
6
kada sam korake svoje prao u mlijeku, kada je meni iz stijene izbijalo ulje!
7
Kada bih odlazio do kapija grada, postavljao sjedalo svoje na tržnicu,
8
mladići bi me ugledali i odlazili, a starci su ustajali sa svojih mjesta,
9
knezovi bi prekidali razgovor, a usta svoja rukama prekrivali.
10
Utihnuo bi glas plemića, jezik bi im ostao uz nepce zalijepljen.
11
Uho koje me čulo bi me nazvalo sretnikom, oči koje bi me vidjele prozvale uspješnim.
12
Jer ja sam spašavao jadnika koji vapi za pomoć, i siroče koje nikoga nema.
13
Jadnik me blagoslovio, a udovica je zbog mene radosno pjevala.
14
Odjenuh se poštenjem; pravda mi bijaše haljina i turban;
15
bio sam oko jadniku i noga hromome,
16
otac nesretnika, onaj koji je zastupao stranca.
17
Slamao sam kandže opakih, žrtve izbavljao od njegovih očnjaka.
18
I tako sam pomišljao: umrijet ću u svome gnijezdu, proživjevši dane mnoge.
19
Korijen sam pustio do voda, i rosa se skuplja na mojoj grančici,
20
ostat će čast moja uz mene, i mlad luk u rukama.
21
Ljudi su me tiho saslušavali, tražili savjete moje.
22
Na moju riječ nisu odgovorali, moja besjeda se na njih spuštala.
23
Priželjkivali su me kao kišu, pili su riječi moje kao proljetni pljusak.
24
Hrabrio sam ih osmijehom svojim – svjetlo lica moga nisu mogli prigušiti.
25
Određivao sam im put i sjedao kao vođa, živio sam kao kralj među vojskama svojim, poput onoga koji tješi ojađene.
← Chapter 28
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 30 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42