bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Job 3
Job 3
Bosnian
← Chapter 2
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 4 →
1
Tada Job progovori i prokle dan svoga rođenja,
2
poče besjediti i reče:
3
„Ah, da je proklet dan moga rođenja i ona noć u kojoj rekoše: začet je dječak!
4
Da je barem dan taj ostao tmina; da se Bog u visinama nije brinuo o njemu, da nikada svjetlost nad njim ne zasija!
5
O, da su ga tmine i sjene smrti tražile nazad, da su se oblaci na njega spustili i prekrili taj dan tmurni.
6
I tu noć – da je tmina raspršila, da se nije radovala među danima godine, da nije uvrštena u broj mjeseci!
7
Zaista, da je noć ona ostala neplodna, da je nije sustiglo radosno klicanje!
8
Da su je prokleli oni koji dan prokleti mogu, koji su kadri da Levijatana probude!
9
Da su se jutarnje zvijezde tminom obavile, da su se nadali svjetlu bez da ono osvane. O, da nisu ugledali zrake rosnog crvenila!
10
Ali oni ne zatvoriše kapije majčinoga krila i ne sakriše jad od mojih očiju.
11
O, zašto nisam umro pri rođenju, zašto ne stradah čim izađoh iz majčinog krila?
12
Zašto mi se pružiše koljena i čemu grudi da me podoje?
13
Jer ležao bih sada i miran bio; spavao bih i imao mir
14
sa kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi izgradili već davno propale dvorove,
15
ili sa plemićima zlatom bogatim, koji u kućama svojim srebro sakupljaše.
16
Ili da nikada nisam ni bio tu, kao pobačeno dijete zatrpano, koje nikad ne ugleda svjetlost!
17
Tamo prestaje divljanje bezbožnika, tamo izmoreni nađu mir;
18
tamo su svi sužnji slobodni, i ne čuju više uzvike tlačitelja;
19
veliki i maleni tamo su jednaki, sluga je slobodan od gospodara svoga!
20
Zašto On napaćenom pokazuje svjetlost i daje život ogorčenima,
21
koji za smrću grabe, a ona ne dolazi, koji za njome tragaju više no za blagom skrivenim;
22
koji bi se klicajući veselili, sretni, kada bi grob našli.
23
Zašto se svjetlost daruje čovjeku čija je staza skrivena, kojeg je Bog sa svih strana zapriječio?
24
Jer umjesto da jedem, ja uzdišem, i moje jecanje se poput vode izlijeva.
25
Jer ono najgroznije čega sam se plašio me snađe, i sad me stiže ono čega se bojah.
26
Nisam miran ni spokojan, nemam odmora, a nevolja stiže.”
← Chapter 2
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 4 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42