1 Kings 13

Bosnian

← Chapter 12 Jump to: Chapter 14 →

1No gle, iz Judeje dođe jedan Božiji čovjek u Betel po Gospodnjoj riječi i to kad je Jeroboam stajao kraj žrtvenika da kadi.

2I on stane vikati ka žrtveniku po Gospodnjoj riječi govoreći: „Žrtveniku! Žrtveniku! Ovako zbori Gospod: ‘Gle, Davidovom domu će se roditi sin koji će se zvati Jošija. On će na tebi poklati svećenike uzvisina, koji kade na tebi, i na tebi će spaljivati ljudske kosti!’”

3I toga dana dâ znak govoreći: „Ovo je znak da je Gospod doista ovo kazao: ‘Gle, žrtvenik će puknuti i pepeo koji je na njemu će se prosuti!’”

4I desi se, kada je kralj čuo riječi Božijeg čovjeka koji je vikao protiv žrtvenika u Betelu, da Jeroboam pruži ruku sa žrtvenika i vikne: „Uhvatite ga!” Tad mu se ruka osuši, ruka koju je pružio protiv ovog čovjeka, tako da je nije mogao vratiti nazad.

5I žrtvenik pukne, pepeo se sa njega prospe, sve po znakovima koje je Božiji čovjek najavio kroz Gospodnju riječ.

6Tad se kralj obrati Božijem čovjeku: „Smiluj lice Gospodnje, lice Boga tvoga, i moli za me, da mi vrati moju ruku!” Tad Božiji čovjek zamoli pred Gospodnjim licem za blagost i kraljeva ruka bi vraćena, i bi ista kao što je i prije bila.

7Tad kralj nastavi govoriti: „Pođi sa mnom u moj dom i osvježi se! Hoću da te nagradim.”

8No, Božiji čovjek odvrati: „Čak i kada bi mi dao pola svoje kuće ne bih došao, jer ne bih na ovom mjestu jeo hljeba i pio vode.

9Jer mi je tako rečeno kroz Gospodnju riječ: ‘Nemoj jesti hljeba i piti vode i nemoj se vraćati istim putem kojim si došao!’”

10I on se vrati drugim putem, i nije išao istom stazom kojom je došao u Betel.

11No, u Betelu je živio stari vjerovjesnik. Njemu jednog dana dođu sinovi pa ga izvijeste o svemu onome što je Božiji čovjek učinio u Betelu, prenesu mu i sve što je rekao kralju, sve ispričaše ocu.

12Tad ih otac upita: „Kojim je putem pošao?” A njegovi sinovi su vidjeli put kojim je otišao Božiji čovjek koji stiže iz Judeje.

13On naredi sinovima: „Osedlajte moga magarca!” I oni ga osedlaju, a otac uzjaše.

14I on krene za Božijim čovjekom i nađe ga kako sjedi ispod jednog hrasta. Tad ga upita: „Da li si ti Božiji čovjek koji je došao iz Judeje?” A ovaj odvrati: „Jesam!”

15„Pođi sa mnom u moj dom i nešto pojedi”, zamoli prvi.

16No, Božiji čovjek odgovori: „Ne mogu se vratiti i poći sa tobom; također neću jesti hljeba niti piti vode na ovome mjestu;

17jer mi je rečeno kroz Gospodnju riječ: ‘Nemoj tamo jesti hljeba niti piti vode i nemoj se vratiti istim putem kojim si došao!’”

18No, onaj mu odgovori: „I ja sam vjerovjesnik kao i ti, i jedan anđeo mi je kroz Gospodnju riječ zapovjedio: ‘Povedi ga natrag u svoju kuću da jede hljeba i pije vode.’” No, lagao ga je.

19Tako se on vrati sa njim, i jeo je hljeba i pio vodu.

20A dok su sjedili za stolom, dođe Gospodnja riječ vjerovjesniku koji ga je odveo natrag.

21On stane vikati Božijem čovjeku, koji je došao iz Judeje, govoreći: „Ovako poručuje Gospod: ‘Zato što se nisi pokorio zapovijedi Gospodnjoj i zato što nisi ispunio odredbu koju ti je Gospod, Bog tvoj, dao,

22nego si se vratio, jeo hljeba i pio vode na ovom mjestu o kojem sam ti kazao da na njemu ne smiješ jesti hljeba niti piti vode; znaj da zbog toga tvoje tijelo neće biti položeno u grob tvojih očeva!’”

23Nakon što je jeo hljeba i pio, vjerovjesniku kojeg je doveo natrag osedla magarca.

24A desi se, nakon što je otputovao, da ga na putu presretne i ubije lav, i tako njegov leš ostane na putu. Magarac je stajao kraj njega, a lav je stajao kraj leša.

25I gle, ljudi u prolazu ugledaše njegov leš na putu i lava kraj tijela. Potom odu u grad u kojem je živio stari vjerovjesnik i tamo prošire vijest.

26No, kada je vjerovjesnik, koji ga je poveo natrag s puta, čuo za ovo, reče: „To je Božiji čovjek koji nije poslušao Gospodnju naredbu; zato ga je Gospod predao lavu koji ga je rastrgao i ubio po Gospodnjoj riječi.”

27I on se obrati sinovima govoreći: „Osedlajte mog magarca!” I oni ga osedlaju.

28Tad pođe i nađe tijelo na putu, nađe i magarca i lava kako stoje kraj tijela. No, lav nije proždro tijelo, a nije ni magarca rastrgao.

29Tad vjerovjesnik podigne tijelo Božijeg čovjeka, položi ga na magarca i otpremi natrag. Potom stiže u grad starog vjerovjesnika da ga oplakuje i sahrani.

30Položi njegovo tijelo u vlastiti grob i zakuka: „Ah, mili brate!”

31Nakon sahrane obrati se svojim sinovima i reče: „Pokopajte me u ovom grobu, u grobu gdje sahranjen Božiji čovjek, i kosti moje položite kraj njegovih kad me smrt snađe.

32Jer doista će se ona riječ ispuniti, ono što je kazao kroz Gospodnju riječ protiv žrtvenika u Betelu i svih svetišta na visinama Samarije!”

33Jeroboam se ni nakon ovih zbivanja nije odvratio sa svojih opakih staza, nego je u službu stavljao svećenike visina iz cijelog naroda; posvećivao je onoga kome je bila volja, i taj bi postao svećenik visina.

34To posta grijeh Jeroboamovog doma; tako se uruši i bi istrijebljen iz zemlje.

← Chapter 12 Jump to: Chapter 14 →