1 Kings 3

Bosnian

← Chapter 2 Jump to: Chapter 4 →

1Salomon se sprijatelji sa faraonom, kraljem Egipta, i uzme njegovu kćer za ženu pa je dovede u Davidov grad, dok ne dovrši dom, Gospodnji hram i zidine Jerusalema.

2Narod je još uvijek prinosio žrtve na visinama, jer u to vrijeme Gospodnjem imenu još ne bijaše izgrađen Hram.

3Ali Salomon je ljubio Gospoda, slijedio je odredbe oca svoga Davida; samo je prinosio klanice i kadio na visinama.

4I kralj ode u Gibeon kako bi tamo prinio žrtve, jer to bijaše najvažnije uzvišenje. Na tom žrtveniku je Salomon žrtvovao hiljadu paljenica.

5No, tada se u Gibeonu Salomonu u snu prikaže Gospod. I Gospod reče: „Zamoli za ono što želiš!”

6A Salomon odgovori: „Iskazao si veliku milost Svome sluzi, mome ocu Davidu, jer je hodio pred Tobom u istini, u pravdi i čista srca; i iskazao si mu tu veliku milost tako što si mu dao sina koji sjedi na njegovom prijestolju i dan danas.

7Jer Ti si, o Gospode, Bože moj, Svoga slugu učinio kraljem umjesto moga oca Davida, i pošto sam još mladić koji još ne umije ni ulaziti ni izlaziti;

8i pošto je sluga Tvoj usred naroda kojeg si izabrao, naroda, koji je tako silan da se izbrojati ne može;

9onda slugi Svome podaj razborito srce, da umije pravo suditi Tvome narodu i razlikovati dobro od zla. Jer ko može suditi ovoj sili, Tvome narodu?”

10I Gospodu bi pravo da je Salomon zamolio za ovu stvar.

11Zato Gospod reče: „Pošto za ovo moliš, a ne za dug život, bogatstvo ili da smrću udarim na tvoje neprijatelje, nego za razboritost i razumijevanje pravde;

12gle, zbog toga sam postupio po tvojim riječima. Dao sam ti razumno i razborito srce kakvo nije postojalo prije tebe i kakvo se poslije tebe neće ponoviti.

13Uz to sam ti dao i ono za šta nisi molio, bogatstvo i čast, tako da neće biti sličnoga među kraljevima u svim danima tvoga života.

14I ako ti je volja poći Mojim stazama, da Moje odredbe i zapovijedi slijediš, onako kako je to činio i tvoj otac David, onda ću ti darovati i dug život!”

15I Salomon se probudi kad gle, to bijaše san. Kad je stigao u Jerusalem stane pred Kovčeg saveza i prinese paljenice i pomirnice pa pozove sve svoje sluge na gozbu.

16No, u to vrijeme pred Salomona stanu dvije žene.

17Jedna od njih se obrati kralju ovim riječima: „Ah, gospodaru, ova žena i ja smo stanovale u istoj kući, i ja sam rodila tamo,

18i desi se da i ona rodi tri dana poslije mene. A mi smo bile same, nikakav stranac nije boravio kod nas u kući.

19I sin ove žene umre te noći, ona ga je u snu ugušila.

20Potom je ustala u pola noći, uzela moga sina u svoje naručje, dok je tvoja sluškinja spavala, a svoga mrtvog sina je položila u moje ruke.

21I kad sam ujutro ustala da podojim sina, gle, bio je mrtav! I pažljivo sam ga tog jutra pregledala kad gle, to nije bio sin kojeg sam rodila!”

22No, druga žena se umiješa govoreći: „Nije tako! Moj sin je živ, a tvoj je sin umro!” A prva odvrati: „Nije! Tvoj sin je umro, a moj sin živi!”

23Naposljetku kralj reče: „Jedna kaže: ‘Ono živo dijete je moj sin, a tvoje je ono koje je umrlo!’, druga veli: ‘Ne, tvoj sin je umro, a moj živi!’”

24Tad kralj naredi: „Donesite mi mač!” I kralju donesu mač.

25Tad kralj nastavi: „Rasijecite živo dijete na dva dijela i objema dajte po dio!”

26Tad žena kojoj je pripadao živi sin zavapi kralju – jer se sažalila nad djetetom – govoreći: „Molim te gospodaru, daj njoj živo dijete ali ga nemoj pogubiti!” No, druga žena poviče: „Neka ne pripadne ni meni ni njoj – podijelite ga!”

27Tad kralj naloži govoreći: „Dajte dijete prvoj ženi i nemojte ga ubiti! Ona je njegova majka!”

28A kada je cijeli Izrael čuo o tome kakvu je kralj odluku donio, počnu se diviti, jer su vidjeli da je mudrost Božija bila u njegovom srcu kako bi pravdu donosio.

← Chapter 2 Jump to: Chapter 4 →