1 Kings 20

Bosnian

← Chapter 19 Jump to: Chapter 21 →

1A Benhadad, kralj Arama, podiže svu svoju silu, cijelu vojsku, podupirala su ga trideset i dva kralja konjima i kolima; i on pođe gore i povede rat protiv Samarije.

2Pošalje glasnike Ahabu, kralju Izraela, u grad, poručivši:

3„Ovo poručuje Benhadad: Zlato tvoje i srebro pripada meni, a i tvoje najljepše žene i tvoja djeca su moja!”

4A kralj Izraela odvrati: „Gospodaru i kralju, tačno je tako kako si kazao; pripadam tebi i sve što je moje!”

5Potom se glasnici vrate s porukom: „Ovo poručuje Benhadad: Poslao sam ti poruku govoreći: Pošalji mi svoje srebro i zlato, žene i djecu,

6no, sutra ću ti u ovo vrijeme poslati sluge, oni će pretražiti tvoj dom i domove tvojih sluga, i desit će se ovako: uzet će sve ono što ti je drago i odnijeti!”

7Tad kralj Izraela sazove sve starješine zemlje govoreći: „Prepoznajte i shvatite da nam ovaj smjera zlo! Jer poslao je glasnike meni i tražio moje zlato, moje srebro, žene moje i moju djecu, i ja ga nisam odbio!”

8Tad starješine i sav narod odgovore: „Nemoj ga poslušati, ne pristaj na to!”

9Tad on odgovori Benhadadovim slugama: „Poručite mome gospodaru, kralju: Sve što si prvo naložio svome sluzi ću učiniti, no ovo ne mogu učiniti!” I glasnici odu i tako jave Benhadadu.

10Tad Benhadad odgovori poručivši: „Neka mi bogovi učini ovo i ono ako bude dovoljno praha Samarije da svako iz naroda kojeg vodim dobije po pregršt!”

11No, kralj Izraela odgovori: „Neka se ne hvali onaj koji se opasuje, već onaj koji se raspasuje!”

12Benhadad je to čuo u trenu kada je sa kraljevima pio u šatorima, pa odmah naredi svojim slugama: „Napadajte!” Tad se oni postrojiše kako bi nasrnuli na grad.

13Ali gle, tada Ahabu, kralju Izraela, pristupi vjerovjesnik govoreći: „Ovo poručuje Gospod: Jesi li ugledao ovu silu ljudi? Gle, danas ću ih predati u tvoju ruku, i ti ćeš spoznati da sam ja Gospod!”

14A Ahab upita: „Preko koga?” A on odgovori: „Ovo poručuje Gospod: Kroz podređene tvojih nadstojnika!” A on nastavi pitati: „Ko će započeti boj?” „Ti!”, odgovori ovaj.

15Tad on skupi podređene nadstojnika i njih bijaše dvije stotine i trideset dvojica; potom postroji sav narod, sve Izraelove sinove, i njih bijaše sedam hiljada.

16I pođoše u podne. No, Benhadad se opijao i slavio u šatorima, on i ona trideset i dva kralja koji su mu bili saveznici.

17Podređeni nadstojnika pođoše prvi. Tad Benhadad pošalje izvidnike, a oni se vrate pa mu jave govoreći: „Neki ljudi su upravo izašli iz Samarije!”

18Tad Benhadad dâ naređenje: „Svejedno da li dolaze u miru ili s namjerom da povedu boj – hvatajte ih žive!”

19A oni krenuše iz grada, podređeni i nadstojnici, a slijedila ih je vojska.

20I svaki pogubi onog s kojim se sukobio. Aramejci pobjegoše, a Izrael krenu za njima u potjeru. No, Benhadad, kralj Arama, pobježe na konju sa nekoliko konjanika.

21I kralj Izraela krenu i udari na konje i kola, i tako Aramejcima nanese grozan poraz.

22Tad vjerovjesnik priđe kralju Izraela pa mu poruči: „Idi, osnaži se, prepoznaj i vidi što ti je činiti, jer kralj Arama će nanovo nasrnuti na tebe dogodine!”

23No, sluge aramejskog kralja mu se obrate govoreći: „Njihov Bog je Bog planina – zato su nas nadvladali. Hajdemo da sa njima povedemo boj u ravnici, onda ćemo ih sigurno pobijediti.

24Zato učini ovo: kraljeve smijeni i na njihovo mjesto postavi upravnike nad gradovima.

25A ti skupi vojsku poput one koju si izgubio, konje i kola poput onih, pa onda pusti da sa njima povedemo boj u ravnici – tako ćemo ih sigurno nadvladati!” I on ih posluša, i učini sve tako.

26Kad prođe godina, Benhadad skupi Aramejce i krenu u Afek da povede rat protiv Izraela.

27Tad izbrojaše Izraelove sinove, podijeliše im popudbinu, i oni krenuše u susret Aramejcima. Izraelovi sinovi se utaboriše naspram njih kao dva mala stada koza; no, zemlja bijaše puna Aramejaca.

28Tad Božiji čovjek priđe kralju Izraela pa mu reče: „Ovako govori Gospod: Zato što su Aramejci kazali da je Gospod Bog planina i da nije Bog ravnica, zbog toga sam predao ovu silu ljudi u tvoje ruke, da spoznate da sam ja Gospod!”

29I taboriše se jedni naspram drugih. No, desi se da sedmog dana dođe do boja, i Izraelovi sinovi u jednom danu pobiše sto hiljada aramejskih pješaka.

30A oni preostali se razbježe ka gradu Afek, i njegove zidine padoše pod navalom dvadeset sedam hiljada preostalih muževa. Benhadad se također skloni u grad, u samu unutrašnjost.

31Tad mu se obrate njegovi knezovi govoreći: „Gle, čuli smo da su kraljevi Izraelovog doma milostivi vladari. Daj da na svoje bokove navučemo kostrijet i da glave obvežemo konopcem pa da pođemo vani ka izraelskom kralju; možda će ti tako poštedjeti život!”

32Tako se opasaju kostrijetima, obvežu konopce oko glava i dođu pred izraelskog kralja govoreći: „Sluga tvoj, Benhadad, poručuje: ‘Molim te poštedi moj život!’” A kralj reče: „Još je živ? On je moj brat!”

33Muževi su procijenili da je ovo povoljan znak pa su požurili da se uvjere u kraljeve riječi i da li je stvarno tako mislio; zato ga upitaju: „Benhadad je tvoj brat?” A on im odgovori: „Hajde, dovedite mi ga!” Tako Benhadad izađe i ovaj mu dopusti da se popne na kola.

34Tad Benhadad stane govoriti: „Vratit ću ti gradove koje je moj otac oteo tvome ocu, također možeš nanovo urediti tržnice u Damasku onako kako je to moj otac činio u Samariji!” Ahab reče: „Oslobađam te pod tim uslovima!”. Tako sklopi dogovor sa njim pa ga oslobodi.

35No, po Gospodnjoj riječi jedan od vjerovjesnika reče svome drugu: „Udari me!” Ali ovaj ga nije htio udariti.

36Tad mu reče: „Lav će te rastrgati čim odeš od mene jer nisi poslušao Gospodnju Riječ!” I doista, lav ga pronađe i rastrže čim je otišao.

37Potom pronađe drugog čovjeka pa mu vikne: „Udari me!” A ovaj ga zbilja udari i rani.

38Tad vjerovjesnik stane na put kojim je kralj trebao proći i navuče kapu na oči, da ga ne mogu prepoznati.

39Tako se desi da vikne kralju dok je prolazio: „Tvoj sluga je bio u boju, kad gle, priđe nekakav stranac i dovede mu čovjeka govoreći: ‘Pazi na ovog čovjeka! Ako pobjegne, tražit ćemo tvoj život umjesto njegovog, ili ćeš platiti talenat srebra!’

40Tako se desilo da je čovjek nestao dok je tvoj sluga imao posla tu i tamo!” Kralj Izraela mu odgovori: „Neka to bude presuda, sam si je donio!”

41Tad čovjek svuče kapu sa svojih očiju i kralj prepoznade da je to jedan od vjerovjesnika.

42No, ovaj nastavi govoriti kralju: „Ovo su Gospodnje riječi: ‘Dao si da izmakne čovjek kojeg sam prokleo, zato će biti tvoj život za njegov, i tvoj narod za njegov narod!’”

43Tako se kralj, mrzovoljan i srdit, vrati u svoju palaču u Samariji.

← Chapter 19 Jump to: Chapter 21 →