bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
1 Kings 22
1 Kings 22
Bosnian
← Chapter 21
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
1
Tri godine je vladao mir i nije bilo rata između Aramejaca i Izraela.
2
No, treće godine Jošafat, kralj Jude, pođe kralju Izraela.
3
I kralj Izraela se obrati svojim slugama govoreći: „Zar ne znate da Ramot u Gileadu pripada nama? A mi sjedimo i besposličarimo umjesto da ga otmemo aramejskom kralju?”
4
Zatim se obrati Jošafatu: „Hoćeš li poći sa mnom u rat, nasrnuti na Ramot u Gileadu?” A Jošafat odgovori kralju Izraela: „Bit ću poput tebe, moj narod će biti kao tvoj narod, moji konji ravni tvojima!”
5
I Jošafat zamoli kralja Izraela: „Ispitaj danas i Gospodnju riječ!”
6
Tad kralj Izraela pozove proroke, njih četiristo, pa ih upita: „Da li da pođem u Ramot u Gileadu, u rat, ili da odustanem od svoje namjere?” A oni odgovore: „Pođi, i Gospod će ga predati u kraljeve ruke!”
7
A Jošafat upita: „Nema li ovdje kakav Gospodnji vjerovjesnik kojeg bismo mogli upitati?”
8
A kralj Izraela odgovori Jošafatu: „Ima jedan čovjek preko kojeg možemo ispitati Gospoda; no, ja ga prezirem, jer mi on ne predskazuje nikakvo dobro, već samo zlo. To je Mihej, sin Jimlin!” A Jošafat odvrati: „Neka kralj ne govori tako!”
9
Tad kralj Izraela pozove dvoranina i zapovijedi mu: „Brzo dovedi Miheja, sina Jimlinog!”
10
I kralj Izraela i Jošafat, kralj Jude, sjedili su svaki na svome prijestolju, ogrnuti kraljevskim ogrtačima, na ulazu kapija Samarije, dok su svi proroci pred njima proricali.
11
Sedekija, sin Keenanov, bijaše sebi izradio željezne rogove te je vikao: „Ovako zbori Gospod: Ovim ćeš pobosti Aramejce, sve do njihove potpune propasti!”
12
I svi su proroci ponavljali isto: „Pođi u Ramot, u Gileadu, pobijedit ćeš jer će ga Gospod predati u kraljeve ruke!”
13
A glasnik koji je pošao po Miheja je u međuvremenu sa njim razgovarao primijetivši: „Gle, riječi proroka jednoglasno najavljuju dobro kralju; daj da sada i tvoja riječ bude kao njihova, da zboriš o dobru!”
14
A Mihej odvrati: „Tako mi Gospodnjeg života, govorit ću ono što mi Gospod bude kazao!”
15
A kralj ga upita kada je došao: „Miheje, da li da pođemo u Ramot u Gileadu, da povedemo rat, ili da odustanemo od toga?” A on odgovori: „Krenite! Uspjet će jer će ga Gospod predati u kraljeve ruke!”
16
A kralj odvrati: „Koliko ću te puta zaklinjati da mi samo istinu govoriš u Gospodnje ime!”
17
Tad Mihej nastavi govoriti: „Vidio sam sav Izrael rasut po brdima poput ovaca koje nemaju pastira; i Gospod reče: ‘One nemaju gospodara – neka se svaka vrati mirno svome domu!’”
18
Tad se kralj Izraela obrati Jošafatu govoreći: „Zar ti nisam kazao da mi ne predskazuje nikakvo dobro, već samo zlo?”
19
No, Mihej tada reče: „Zato počujte Gospodnju riječ! Vidio sam Gospoda kako stoluje na Svome prijestolju, a kraj Njega, sa Njegove lijeve i desne strane, stajala je cijela nebeska vojska.
20
I Gospod reče: ‘Ko to hoće zavesti Ahaba da krene gore i da pogine u Ramotu u Gileadu?’ I jedan reče ovo, drugi ono.
21
Tad se pojavi duh, dođe pred Gospoda i stade govoriti: ‘Ja ću ga zavesti!’ A Gospod ga upita: ‘Kako?’
22
‘Otići ću i bit ću lažljivi duh u ustima svih njegovih proroka!’, odvrati ovaj. A Gospod potom reče: ‘I uspjet će ti. Idi i tako učini!’
23
I gle, Gospod je položio lažljivog duha u usta svih tvojih proroka; i Gospod ti je najavio zlo!”
24
Tad Sedekija, sin Kenaanov, priđe i Miheja ošamari govoreći: „Je li to mene napustio Gospodnji duh kako bi zborio sa tobom?”
25
A Mihej odvrati: „Gle, vidjet ćeš to onoga dana kada pobjegneš u unutarnje odaje da se skriješ!”
26
Potom kralj Izraela naredi: „Povedi Miheja i odvedi ga Amonu, zapovjedniku grada i Joašu, kraljevom sinu.”
27
I on dade ovu zapovijed: „Ovako naređuje kralj: Bacite ga u tamnicu i neka živi od vode i hljeba sve dok se ne vratim u miru!”
28
A Mihej mu odvrati: „Ako se vratiš u miru, onda Gospod nije govorio kroz mene!” A potom vikne: „Čujte svi narodi!”
29
Tad kralj Izraela i Jošafat, kralj Jude, pođoše u Ramot u Gileadu.
30
I kralj Izraela reče Jošafatu: „Poći ću prerušen u boj; no, ti kreni u svojim haljinama!” Tako se kralj Izraela preruši i krene u boj.
31
No, kralj Arama je trideset i dvojici svojih zapovjednika nad bojnim kolima dao zapovijed govoreći: „Nemojte se boriti ni protiv malih ni velikih, nego samo nasrnite na kralja Izraela!”
32
I kada su zapovjednici nad bojnim kolima ugledali Jošafata, kažu jedan drugome: „Sigurno je ovo kralj Izraela!” I oni nasrnuše na njega, a on vikaše.
33
No, kada su zapovjednici nad bojnim kolima shvatili da to nije kralj Izraela, popuste.
34
No, neki čovjek nasumice zategne luk i tako pogodi kralja Izraela na sastavnici oklopa. Tad kralj reče svome vozaču: „Okreni se i izvedi me iz boja, jer sam ranjen!”
35
Ali borba je toga dana postajala sve žešća. Tako je kralj ostao stajati na bojnim kolima, nasuprot Aramejcima, a krv je tekla iz rane i natapala kola i tu ga noć snađe smrt.
36
A kada je pala noć, raširi se glas taborom: „Neka se svako vrati u svoj grad i svoju zemlju!”
37
Tako umrije kralj. Odnesoše ga u Samariju i tamo ga sahraniše.
38
A dok su prali njegova kola na jezeru kraj Samarije, psi su lizali njegovu krv, i bludnice su se kupale, sve bijaše onako kako je Gospod kazao.
39
A ono što je ostalo nedorečeno o Ahabu, sve što je činio, kuća od slonovače koju je sagradio, i gradovi koji je podigao, zar sve do ne stoji u knjizi ljetopisa kraljeva izraelskih?
40
Tako se Ahab pridruži svojim precima, a njegov sin Ahazja ga naslijedi na prijestolju.
41
A Jošafat, Asin sin, postade kralj judejski četvrte godine vladavine izraelskog kralja Ahaba.
42
Jošafatu je bilo trideset i pet godina kad je postao kralj, a vladao je dvadeset i pet godina u Jerusalemu. Majka mu se zvala Azuba, jedna od kćeri Šilhijevih.
43
Koračao je stazama svoga oca Ase i nije sa njih skretao, čineći ono što je pravo u očima Gospodnjim. No, svetišta na visinama ostadoše, i narod je još uvijek kadio na njima.
44
A Jošafat sklopi mir sa kraljem Izraela.
45
A ono što se još može reći o Jošafatu, o njegovoj moći kojom se silio, o tome kako se borio, zar nije to sve zapisano u knjizi ljetopisa kraljeva judejskih?
46
Istrijebio je preostale hramske bludnike iz zemlje koji bijahu ostali u zemlji za vrijeme njegovog oca Ase.
47
U to vrijeme u Edomu nije bilo kralja, već je vladao gradski namjesnik.
48
I Jošafat dade da se izrade taršiški brodovi, koji su trebali ploviti u Ofir da dopreme zlata. Ali ne stigoše tamo, jer se razbiše kod Esjon Gebera.
49
Tada je Ahazja, sin Ahabov, govorio Jošafatu: „Daj da i moje sluge plove sa tvojim slugama na brodovima!” Ali Jošafat nije pristao.
50
I Jošafat se pridruži svojim precima i bude sahranjen kraj svojih očeva u Davidovom gradu, gradu svoga oca. I Joram, sin njegov, naslijedi ga na prijestolju.
51
Ahazja, sin Ahabov, postade kralj nad Izraelom u Samariji, u sedamnaestoj godini vladavine Jošafata, kralja Judeje, i vladao je dvije godine nad Izraelom.
52
Činio je zlo u očima Gospodnjim, i hodio na stazi svoga oca i svoje majke, i putevima Jeroboama, sina Nebatova, koji je Izrael zaveo na grijeh.
53
Služio je Baalu, molio mu se i tako srdio Gospoda, Boga Izraela, onako kako je to činio i njegov otac.
← Chapter 21
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22