1 Kings 18

Bosnian

← Chapter 17 Jump to: Chapter 19 →

1I desi se poslije dugo vremena, u trećoj godini, da Gospodnja riječ bi upućena Iliji: „Idi, prikaži se Ahabu i ja ću pustiti da kiša padne na zemlju!”

2I Ilija pođe da se prikaže Ahabu. U Samariji je u to vrijeme vladala velika glad.

3Tad Ahab pozove svoga upravnika, Obadiju, no, Obadija se veoma bojao Gospoda.

4Naime, desilo se kada je Izebela iskorijenila Gospodnje vjerovjesnike, da Obadija povede stotinu vjerovjesnika i da ih skrije po pećinama, na jednom mjestu pedeset i na drugom pedeset, pa ih je tamo snabdijevao vodom i hljebom.

5Tako se sada Ahab obrati Obadiji: „Prođi kroz zemlju, obiđi sve izvore i potoke, možda pronađemo trave i zelenila da konje i tegleću marvu nahranimo, da stoka ne ugine!”

6I oni podijeliše zemlju između sebe kako bi kroz nju prošli. Ahab je sam putovao jednim putem, a Obadija sam pođe drugom stazom.

7I gle, Obadija sretne Iliju na putu. Kada ga je prepoznao, padne ničice na zemlju i upita: „Jesi li to ti, gospodaru moj, Ilija?”

8A on odgovori: „Ja sam! Pođi i poruči svome gospodaru: ‘Gle, Ilija je stigao!’”

9A Obadija odgovori: „Šta sam zgriješio da svoga slugu hoćeš predati u Ahabove šake da me pogubi?

10Tako mi Gospodnjeg života, nema naroda, nema kraljevstva u koje me nije poslao moj gospodar da te tražim. I kada su govorili: ‘Nije ovdje’, uzimao bih zakletvu od toga kraljevstva i naroda da te nisam pronašao.

11A ti sada govoriš: ‘Idi, reci svome gospodaru: Gle, Ilija je stigao!’

12Ako odem od tebe, može se desiti da te Gospodnji duh odvede negdje, ne znam gdje; i kada bih tada došao i obavijestio Ahaba, a on te ne nađe, tad bi me pogubio. A tvoj sluga se plaši Gospoda od svoje najranije mladosti!

13Zar nisu moga gospodara izvijestili o tome što sam učinio kada je Izebela pogubila Gospodnje vjerovjesnike, da sam sakrivao stotinu Gospodnjih vjerovjesnika, na jednom mjestu pedeset i na drugom pedeset, po pećinama, i da sam ih snabdijevao vodom i hljebom?

14A ti sada govoriš: ‘Idi, reci svome Gospodaru: Gle, Ilija je stigao!’ A on će me pogubiti!”

15No, Ilija odgovori: „Tako živ bio Gospod nad vojskama, pred kojim stojim, danas ću mu se prikazati!”

16Tad Obadija krene u susret Ahabu pa ga o ovome obavijesti, a Ahab krene da se sastane sa Ilijom.

17Kada je Ahab ugledao Iliju, upita ga: „Jesi li ti onaj što donosi Izraelu nesreću?”

18A on odvrati: „Ne donosim ja nesreću Izraelu, nego to činite ti i dom tvoga oca, zato što ste naredbe Gospodnje odbacili i počeli slijediti Baale!

19Tako! Sada skupi sav Izrael na Karmelu, i onih četiristo pedeset Baalovih proroka, i četiri stotine Ašerinih proroka, koji jedu za Izebelinim stolom!”

20Tad Ahab pošalje glasnike svim sinovima Izraela i skupi proroke na Karmelu.

21Potom Ilija stade pred cijeli narod i reče: „Do kad mislite hramati na obje strane? Ako je Gospod Bog, onda Ga slijedite, a ako je to Baal onda krenite za njim!” A narod mu na to ništa ne odgovori.

22Tad Ilija nastavi: „Ja sam jedini ostao od Gospodnjih vjerovjesnika, a Baalovih proroka je četiristo pedeset.

23A sada dajte dva junca, i pustite neka oni jednog izaberu, neka ga raskomadaju, polože na drva, no neka ne pale vatre; a ja ću drugog junca spremiti, staviti na drva i neću raspaliti vatru.

24Potom zazivajte ime svoga boga, a ja ću zazivati Gospoda, i neka onaj bog koji odgovori vatrom, važi za pravog Boga!” Tad cijeli narod vikne: „Pravedno zboriš!”

25I Ilija se obrati Baalovim prorocima: „Izaberite jednog junca, vi prvi spremite žrtvu jer vas je mnogo i zazivajte ime svoga boga, ali nemojte vatru ložiti!”

26I oni uzmu junca kojeg im dovedoše, spremiše ga i počeše zazivati Baalovo ime od jutra pa do podne govoreći: „Počuj nas Baale!” Ali ne bijaše glasa ni odgovora, a oni su skakutali oko žrtvenika koji podigoše.

27No, Ilija ih u podne počne ismijavati govoreći: „Glasnije! Radi se o bogu, možda razmišlja ili se sklonio negdje, možda putuje ili spava, pa mu se tek valja probuditi!”

28A oni nastaviše glasnije zazivati, pa se počeše sjeći mačevima i kopljima, po svojim običajima, sve dok niz njih nije krv potekla.

29A kada je prošlo podne, počnu bjesnjeti sve dok nije došlo vrijeme da se prinese prinosnica; ali nije bilo glasa ni odgovora, niko nije obraćao pažnju.

30Tad se Ilija obrati cijelom narodu: „Priđite!” A kada je narod prišao, on nanovo podigne Gospodnji žrtvenik koji bijaše srušen.

31Potom uzme dvanaest kamenica, po broju plemena Jakovovih sinova, kojem bi upućena Gospodnja riječ: „Zvat ćeš se Izrael!”

32Od ovih kamenica podigne žrtvenik u Gospodnje ime i oko njega iskopa jarak širok kao za dvije mjere žita.

33Zatim nanese drva i rasparča junca pa sve položi na njih, a potom naredi: „Zahvatite četiri vrča vode i prolijte je na paljenicu i drva!”

34Kad su to učinili, ponovo zapovijedi: „Učinite to još jednom!” I oni učine tako. Naposljetku reče: „I još jednom!” I oni to učiniše po treći put.

35Tako je voda tekla oko žrtvenika, a i jarak se ispuni njome.

36I desi se u vrijeme kada je trebalo prinijeti prinosnicu da vjerovjesnik Ilija priđe i stane govoriti: „O Gospode, Bože Abrahamov, Isakov i Izraelov, daj da danas spoznaju da si Ti Bog u Izraelu i da sam ja Tvoj sluga, da sam sve ovo učinio po riječi Tvojoj!

37Usliši me, o Gospode, počuj ove riječi, da ovaj narod spozna da si Ti Gospode, istinski Bog, i da njihova srca preobratiš!”

38Tad se Gospodnji plamen sruči sa nebesa i sažeže paljenicu, drva, kamenice i ispi vodu iz jarka.

39Kada je narod to vidio, padne ničice na zemlju i počne vikati: „Gospod je Bog! Gospod je Bog!”

40Tad Ilija vikne: „Hvatajte Baalove proroke! Ne dajte da ijedan pobjegne!” I oni ih pohvataše. Ilija ih potom odvede dolje do potoka Kišona i tamo ih pokolje.

41Zatim se obrati Ahabu govoreći: „Pođi gore, počasti se i pij, jer tutnji kao da će pasti obilna kiša!”

42Kada je Ahab otišao da jede i da pije, ode Ilija na vrh Karmela, sagne se do zemlje i položi glavu između svojih koljena.

43Zatim reče svome sluzi: „Popni se gore i baci pogled na more!” Tad ovaj ode, pogleda pa se vrati govoreći: „Nema ničega!” A Ilija odvrati: „Idi i opet pogledaj!” Tako ponovi sedam puta.

44I gle, sedmoga puta se desi da se sluga vrati govoreći: „Gle, iz mora se diže mali oblak, poput čovječije ruke!” Tad Ilija reče: „Otiđi i ovako poruči Ahabu: ‘Upregni kola i silazi, da te kiša ne zaustavi!’”

45U međuvremenu se nebo toliko zamrači oblacima i vjetrom, i pade velika kiša. A Ahab se popne na kola i krene u Jizreel.

46Tako se Gospodnja ruka spusti na Iliju, i on opasavši svoja bedra krene trčati pred Ahabom sve do Jizreela.

← Chapter 17 Jump to: Chapter 19 →