bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Genesis 15
Genesis 15
Bosnian
← Chapter 14
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 16 →
1
Poslije ovih zbivanja riječ Gospodnja se ukaza Abramu: „Ne boj se Abrame, ja sam tvoj štit; nagrada će tvoja biti velika!”
2
Abram odgovori: „O Gospode Bože, hoćeš li dopustiti da bez potomaka iščeznem? Da je nasljednik kuće moje Eliezer Damašćanin?”
3
I Abram nastavi govoriti: „Gle, nisi mi podario potomke i nasljednik mi treba biti sluga, rođen u domu mome!”
4
Ali riječ Gospodnja mu stiže: „Taj neće biti tvoj nasljednik, već onaj što je od tijela tvoga potekao, on će biti nasljednik.”
5
I On ga izvede te mu kaza: „Gle, pogledaj nebesa i izbroj zvijezde ako možeš!” I tad mu reče: „Takvo će ti potomstvo biti!”
6
I Abram je vjerovao Gospodu, i to mu On kao pravednost zaračuna.
7
I On mu reče: „Ja sam Gospod, koji te iz Ura Kaldejskog poveo da ovu zemlju svojim vlasništvom učiniš.”
8
Abram odgovori: „Gospode, o Bože, kako da prepoznam da ću je ja zaposjesti?”
9
I on reče: „Dovedi mi trogodišnju kravu, kozu od tri godine, ovna starog tri godine, grlicu i jednog golubića!”
10
I on sve donese, raspolovi, i svaki dio položi jedan prema drugom. Ali ptice nije raspolovio.
11
Tad ptice grabljivice navališe na leševe, ali ih Abram rastjera.
12
I dogodi se, kad je sunce počelo zalaziti, da dubok san obori Abrama, a onda ga spopadnu grozota i tmina.
13
Tad On progovori Abramu: „Sigurno znaj da će ti potomci biti tuđinci u zemlji koja im ne pripada, tamo će ih slugama učiniti i ponižavati četiri stotine godina.
14
Ali ja ću ukoriti i narod kojem budu služili: nakon toga će se s imovinom velikom iseliti.
15
A ti ćeš se u miru sjediniti sa očevima svojim, i bit ćeš pokopan u lijepoj starosti.
16
Oni će se u četvrtom koljenu ovdje ponovo vratiti, jer mjera grijeha amorejskih još nije prevršila.”
17
I dogodi se kada je sunce zašlo i kad pade noć – gle, pojavi se zadimljena peć užarena i baklja goruća koja je prolazila između dijelova.
18
I tog dana Gospod sklopi savez s Abramom i reče: „Tvom potomstvu poklanjam ovu zemlju, sve od Rijeke u Egiptu do velike rijeke Eufrata;
19
Kenijce, Kenižane, Kadmonce,
20
Hetite, Perižane, Refaimce,
21
Amorejce, Kanaance, Girgapšane, Jebusejce.”
← Chapter 14
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 16 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50