bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Genesis 32
Genesis 32
Bosnian
← Chapter 31
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 33 →
1
Jakov pak pođe svojim putem: tad ga sretoše anđeli Gospodnji.
2
I kada ih Jakov ugleda reče: „Ovo je Božiji tabor!” I dade tom mjestu ime Mahanajim.
3
I Jakov posla svoje glasnike bratu Ezavu u zemlji Seir, u područje Edom.
4
Naredi im: „Ovako ćete reći mom gospodaru Ezavu: ‘Ovako reče tvoj sluga Jakov: Bio sam kod Labana u tuđini i do sada sam boravio kod njega,
5
i stekao sam goveda, magarce i ovce, služavke i sluge; i sada šaljem glasnike da obavijeste moga gospodara, da milost nađem u očima njegovim!’”
6
I glasnici se vrate Jakovu i kažu mu: „Došli smo bratu tvome Ezavu; on ti je već pošao u susret i sa sobom vodi četiri stotine muškaraca!”
7
Tad se Jakov silno uplaši i zabrinu. I on razdvoji ljude što su bili kod njega, i ovce, goveda i kamile u dva tabora,
8
jer on pomisli: „Ako Ezav napadne jedan tabor te ga razruši, onaj drugi bi se mogao spasiti!”
9
I Jakov reče: „O Bože moga oca Abrahama i Bože oca mog Isaka, Gospode, koji si mi kazao: ‘Vrati se ponovo u svoju zemlju, porodici svojoj, Ja ću ti milost činiti!’
10
Suviše sam mali za svu milost i vjernost koju si darovao slugi svome. Jer imao sam samo štap kada sam prešao Jordan, a sada sam postao dva tabora.
11
Izbavi me iz ruku brata moga, iz ruke Ezava, jer se bojim, mogao bi doći i pogubiti mene, i majke zajedno sa djecom!
12
A Ti si rekao: ‘Zaista ti želim dobro činiti i tvoje potomstvo učiniti kao pijesak morski, koji se izbrojiti ne može zbog množine.’”
13
I on noć provede tamo, i uze od onoga što je stekao te spremi poklon za brata Ezava:
14
dvjesta koza, dvadeset jaraca, dvjesta ovaca, dvadeset ovnova,
15
trideset kamila dojilja s mladuncima, četrdeset krava sa deset teladi, dvadeset magarica s deset magaraca.
16
I on ih preda u ruke svojih sluga, svako stado posebno, te im reče: „Pođite ispred mene i ostavite mjesta između stada.”
17
I on naredi prvom: „Kada sretneš brata moga Ezava i kada te upita: ‘Kome pripadaš i gdje si krenuo? I čija je stoka koju goniš?’
18
ti reci: ‘Tvome slugi Jakovu! To je poklon koji šalje svome gospodaru Ezavu. Evo, on sam dolazi za nama!’”
19
Isto tako naredi drugom, trećem, i svima ostalim koji su išli za stadom, i reče: „Tako ćete pričati sa Ezavom, kada ga sretnete;
20
i trebate reći: ‘Gle, tvoj sluga Jakov dolazi za nama!’” Jakov je mislio: „Odobrovoljnit ću ga poklonima koji idu ispred mene, onda ću mu lice vidjeti. Možda me pogleda blagonaklono!”
21
I pokloni pođoše ispred njega, a on ostade te noći u taboru.
22
Još iste noći ustade i uze svoje dvije žene i služavke, i svojih jedanaestero djece, i prevede ih preko plićaka Jabok
23
On ih povede i prevede preko rijeke i prenese i ostalo što je imao.
24
Jakov ostade sam. Tad se jedan čovjek hrvao s njim sve do jutarnjeg rumenila.
25
I kada je ovaj shvatio da ga ne može svladati, ugane mu bedro kraj zgloba. Tako Jakov iščaši kuk dok su se hrvali.
26
I čovjek reče: „Pusti me, jer sviće!” Jakov odvrati: „Neću te pustiti dok me ne blagosloviš!”
27
Tad ga upita: „Kako se zoveš?” On odgovori: „Jakov!”
28
Tad mu on odvrati: „Neka ime tvoje nije više Jakov nego Izrael, jer si se borio s Bogom i ljudima, te pobijedio!”
29
Jakov ga pak upita govoreći: „Kako je Tvoje ime?” Ali on odgovori: „Zašto pitaš za moje ime?” I tu ga blagoslovi.
30
Jakov to mjesto nazove Penuel, jer reče: „Boga vidjeh licem u lice, i živ ostadoh.”
31
I sunce bijaše ogranulo kada je prolazio kraj Penuela, hramajući zbog kuka.
32
Zato sinovi Izraela još ni danas ne jedu tetivu kuka koja se nalazi na bedrenom zglobu, budući da je Jakovljev zglob bedreni bio iščašen u kuku.
← Chapter 31
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 33 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50