bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Genesis 41
Genesis 41
Bosnian
← Chapter 40
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 42 →
1
Nakon dvije godine faraon usnije san i gle, stajao je kraj Nila.
2
I iz Nila izađe sedam lijepih i debelih krava, pasoše travu nilsku.
3
Kad gle, poslije njih izađe sedam drugih krava iz Nila. One bijahu ružne i mršave, i stadoše pored onih prvih sedam.
4
I onih sedam mršavih i ružnih krava požderu one lijepe i debele, i tad se faraon probudi.
5
On opet zaspa i usnije drugi san: sedam klasova, lijepih i jedrih izraste iz jedne stabljike;
6
a iza njih isklija sedam klasova mršavih, i suhih od istočnog vjetra.
7
I tih sedam mršavih klasova prožderu onih sedam lijepih i jedrih. Tad se faraon probudi i gle, to bijaše san!
8
Ujutro duša faraonova bijaše uznemirena pa on posla po sve vračeve i mudrace Egipatske. I faraon im ispriča svoj san, ali nemaše nikoga ko bi ga mogao protumačiti.
9
Tad peharnik reče faraonu: „Danas se prisjetih svoga grijeha!
10
Kada je faraon bio gnjevan na sluge svoje i kada me zatvorio u kući zapovjednika straže, mene i glavnog pekara,
11
tada smo obojica u istoj noći usnili snove – snove vrlo važne.
12
A tamo bijaše mladi Jevrej, sluga zapovjednika straže. Njemu ispričasmo svoje snove i on ih protumači, svakom pojedinačno.
13
I onako kako je kazao tako se i desilo; mene vratiše u službu a pekara objesiše.”
14
Tad faraon posla po Josipa. I brzo ga izvedoše iz tamnice. On se ošiša i presvuče te pođe faraonu.
15
I faraon reče Josipu: „Usnio sam san ali ga niko ne može protumačiti. Čuo sam za tebe da umiješ snove rastumačiti čim ih čuješ.”
16
A Josip reče faraonu: „To nije moja zasluga. Bog će obznaniti ono što je dobro za faraona!”
17
Tad faraon ispriča Josipu: „Gle, u mom snu sam stajao kraj Nila.
18
I gle, izađe iz Nila sedam lijepih i debelih krava i stanu pasti travu nilsku.
19
Kad poslije njih izađe sedam mršavih i jako ružnih krava. U čitavoj zemlji egipatskoj nisam vidio onako ružne krave.
20
I te ružne pojedu onih prvih sedam debelih krava.
21
A kada to učiniše, na njima se ništa ne primijeti, i dalje bijahu ružne i mršave kao prije. Tad se probudih.
22
Također vidjeh u svome snu kako sedam lijepih i jedrih klasova izraste iz jedne stabljike;
23
kad gle, poslije njih izraste sedam suhih klasova, osušenih vjetrom istočnim.
24
I tanki klasovi pojedu one lijepe i jedre. I to ispričah vračevima, ali mi ne znadoše protumačiti!”
25
Tad Josip reče faraonu: „Ono što je faraon vidio ima isto značenje: Bog je objavio faraonu šta je naumio učiniti.
26
Sedam lijepih krava je sedam godina i onih sedam lijepih klasova je također sedam godina; to je jedan te isti san.
27
Sedam ružnih i mršavih krava, što izađoše poslije onih prvih, označava sedam godina kako i onih sedam suhih klasova, osušenih vjetrom istočnim; što znači sedam gladnih godina.”
28
Zato rekoh faraonu: „Bog je objavio faraonu što je naumio činiti.
29
Gle, dolazi sedam godina kada će vladati blagostanje u čitavoj zemlji egipatskoj.
30
Ali poslije njih će doći sedam godina gladi, i sve blagostanje će biti zaboravljeno u zemlji egipatskoj, i nevolja će zemlju iscrpiti.
31
A prijašnje se blagostanje više neće spominjati zbog nadolazeće gladi.
32
A to što je faraon dva puta usnio isto znači da je Bog tako čvrsto odlučio i da će to ubrzo učiniti.
33
I neka faraon sada potraži čovjeka mudra i razumna te neka ga postavi da upravlja zemljom egipatskom.
34
Neka faraon postavi nadzornike u zemlji da u godinama blagostanja izdvoje petine žetve u zemlji egipatskoj.
35
Neka se sva hrana i žito skuplja u ovih sedam rodnih godina, s faraonovim dopuštenjem, i neka se čuva u gradovima.
36
I ta hrana neka bude zemlji zaliha za sedam gladnih godina koje će snaći Egipat, da zemlja ne propadne zbog gladi!”
37
Ovo se objašnjenje dopade faraonu i njegovim slugama.
38
I faraon poruči slugama svojim: „Zar možemo naći čovjeka poput ovog, u kome je duh Božiji?”
39
I faraon reče Josipu: „Pošto ti je Bog sve ovo obznanio, nema ni jednog mudrog i razumnog poput tebe.
40
Ti ćeš biti upravitelj moga doma, i čitav narod neka se pokorava tvojoj zapovijedi. Samo za visinu prijestolja ću biti viši od tebe!”
41
I faraon reče Josipu: „Evo, postavljam te da upravljaš zemljom egipatskom!”
42
I faraon skide sa svoje ruke pečatnjak i stavi ga Josipu na ruku, te ga obuče u bijele haljine i stavi mu zlatni lanac oko vrata.
43
I pustio je da ga voze u njegovim drugim kolima. A pred njim su uzvikivali: „Na koljena!” I tako bude postavljen za upravitelja cijele zemlje egipatske.
44
I faraon reče Josipu: „Ja sam faraon, ali bez tebe neka niko u Egiptu ne podiže ni ruku ni nogu!”
45
I faraon dade Josipu ime Safenat Paneah i za ženu mu dade Asenatu, kći Poti-Fere, svećenika u Onu. I Josip posta poznat u zemlji egipatskoj.
46
Josip je imao trideset godina kada stupi u službu kod faraona, kralja Egipta. I Josip ode od faraona i proputova čitavom zemljom egipatskom.
47
Zemlja u tih sedam godina doživi blagostanje.
48
Sabirao je tih sedam godina svu hranu koja bijaše u zemlji Egipat i odvlačio u gradove. Rod sa okolnih polja smještao je u svakom gradu.
49
I Josip nagomila mnoštvo žita, kao pijeska morskog, više ga nisu mogli ni mjeriti. Bijaše ga toliko puno.
50
Ali prije no što nastupi godina gladi Josipu se rodiše dva sina; njih rodi Asenata, kći Poti-Fera, svećenika u Onu.
51
I Josip prvorođenome dadne ime Manaše. Reče: „Bog je dao da zaboravim sve svoje nevolje i dom očinski”.
52
Drugom dade ime Efrajim. Reče: „Bog me razmnožio u zemlji moje nevolje.”
53
Kad prođe sedam godina blagostanja u zemlji egipatskoj,
54
tad nastupi onih sedam godina gladi, kako je Josip i predskazao. I nastupi glad u svim zemljama, ali u zemlji egipatskoj bijaše hljeba.
55
I kada je egipatski narod osjetio glad, moljaše za hljeb faraona. Tad im faraon reče: „Otiđite Josipu i radite kako vam on kaže!”
56
I kada u čitavoj zemlji zavlada glad, Josip otvori žitnice i poče Egipćanima prodavati žito, jer glad bijaše nepodnošljiva u zemlji egipatskoj.
57
I sav je svijet dolazio Josipu u Egipat da kupuje žita, jer je svud na svijetu vladala velika glad.
← Chapter 40
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 42 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50